Ideja o festivalu koji bi objedinio varaždinsku bogatu tradiciju i povijest u kulturi, glazbi, obrazovanju – napose glazbenom, rodila se 1968. godine pri proslavi 140 godina Muzičke škole Varaždin. Grupa varaždinskih i hrvatskih glazbenika i kulturnih djelatnika zaključila je da bi tu tradiciju najbolje ilustrirao festival Varaždinske barokne večeri, objedinjujući i prezentirajući najbogatije i najopsežnije sačuvanu baštinu: glazbenu, arhitektonsku, hortikulturnu, likovnu, književnu, obrazovnu. Godine 1971. održan je prvi trodnevni festival, u to vrijeme jedan od rijetkih specijaliziran za tu vrstu glazbe u Europi. Muzikolozi i glazbenici već uvelike raspravljaju o načinima izvođenje te glazbe – da li suvremenim instrumentarijem i postojećim ansamblima ili instrumentarijem i vrstama ansambala iz tog vremena. Europa je u to doba imala obnovljenu arhitekturu, instrumentarij i u korpusu ansambala i orkestara neke profilirane za baroknu glazbu. Prednjačile su Engleska, Njemačka i Francuska.
Varaždinske barokne večeri iz godine u godinu dovodeći i izvodeći poznate europske autore, glazbenike i ansamble, razvijale su svijest o obnovi arhitektonske baštine baroka koja je bila devastirana, instrumentarija – najzapuštenije su bile orgulje te poticanju i istraživanju barokne glazbene i opće kulturne baštine, kako varaždinske, tako hrvatske, europske, pa i svjetske (južnoamerički barok). Svake je godine broj koncerata, istraživanja i obnove rastao, a prišlo se i samostalnim međunarodnim produkcijama, audio i audio-vizualnom bilježenju koncerata, tiskanju istraženih notnih materijala, izdavanju live i studijskih CD-a. Varaždinske barokne večeri svake su godine sve više bivale mjestom susreta istraživača muzikologa, glazbenika izvođača i priređivača djela, graditelja autentičnih instrumenata, učenika i učitelja glazbe iz cijelog svijeta. Nakon četrdeset i pet godina redovitog održavanja festivala i neke druge brojke govore o razvoju: od prvog trodnevnog festivala došlo se do dvotjednog, od tri koncerta došlo se do trideset, od desetak glazbenika došlo se i do tisuću, od stotinjak posjetitelja došlo se do 10 tisuća, od jedne obnovljene arhitektonske cjeline došlo se do nekoliko desetaka, od jednih sačuvanih i obnovljenih orgulja došlo se do petnaestak, od jednog čembala do deset, od nijednog forte pijana do dva… Festival je u svih 45 godina imao uzlaznu liniju, bilo da se radilo podizanju glazbene, točnije izvedbene kvalitete, bilo o proširenju na nove lokacije, nove skladatelje, nove glazbene sredine iz kojih bi dolazili glazbenici, na novu publiku, nove popratne sadržaje. Koncepciju osnažuje svake godine druga zemlja partner predstavljajući u većoj mjeri svoje glazbenike i glazbu. Neke od dosadašnjih bile su Izrael, Njemačka, Austrija, Rusija, Slovačka, Poljska, Italija, Francuska i Španjolska.
