Nagrada „Jurica Murai“ za najbolju interpetaciju
dodjeljuje se Moniki Leskovar, violončelo, za koncert održan 3. listopada 2016. godine u Uršulinskoj crkvi u okviru 46. Varaždinskih baroknih večeri
O B R A Z L O Ž E NJ E
Određujući prostore u kojima će nastupiti pojedini solisti na 46. Varaždinskim baroknim večerima organizatori festivala zacijelo nisu mogli pretpostaviti da će upravo u Uršulinskoj crkvi nastupiti glazbenici koji će svojim umjetničkim habitusom, posebnostima talenta i umijeća najviše oduševiti kao interpreti repertoara davnih razdoblja u kojima su nastajala djela čija sadržajnost, misaonost, iskonska humanost i neizreciva ljepota doživljavaju nove uzlete omiljenosti kod slušatelja, sada već 21. stoljeća. Suvremenost - u kojoj mi danas, zahvaljujući velikom napretku tehnologija, u poplavi novih medija, rasprostranjenosti i mnoštvu izvedbi i snimaka glazbe svih razdoblja povijesti čovječanstva ponovno s veseljem i zanimanjem slušamo svjedočanstva i zapise kojima su stari majstori izricali svoja poimanja glazbene umjetnosti i izražavali svoje misli i osjećaje, vjeru u Ljudskost i povjerenje u Ljepotu - neopisivo je bogata ponudom programa i zastupljena djelatnošću glazbenika sposobnih i spremnih ulagati bogomdani talenat, ali i trud, napor i vrijeme u svladavanje partitura čijim izvedbama obogaćuju i oplemenjuju svoje slušatelje. Na ovogodišnjim 46. VBV takvi su posebno vrijedni umjetnici svakako bili španjolski gambist Jordi Savalla i hrvatska violončelistica Monika Leskovar.
Monika Leskovar rođena je u njemačkom gradu Kreutztalu kao kćerka glazbenika Franje Leskovara, nekadašnjeg polaznika Glazbene škole u Varaždinu na kojoj je završio srednjoškolsko obrazovanje u disciplini trube, da bi kasnije nakon studija bio član orkestra u Kreutztalu, pa onda Zagrebačke filharmonije. Podrijetlom dakle iz varaždinskog kraja, po roditeljima iz Vinice i Petrijanca, Monika Leskovar je rano pokazala nadarenost za glazbu, a u Zagrebu je bila učenica Dobrile Berković-Magdalenić na Glazbenom učilištu Elly Bašić, profesorice koja se kao violončelistička pedagoginja proslavila svojim uspješnim đacima. Učeći i od Valtera Dešpalja, jednog od najboljih hrvatskih violončelista, Monika je dobila vrsnu podlogu u pogledu tehnike i glazbene interpretacije, a kada ju je čuo ugledni violončelist i profesor David Geringas, pozvao ju je u Njemačku i ona je još kao tinejđerka u njegovom razredu, prvo u Lübecku a kasnije na Visokoj glazbenoj školi Hanns Eisler u Berlinu, sticala formalne diplome i razvijala svoje umjetničke potencijale. Godine 2006. godine preuzela je mjesto asistentice Davida Geringasa u Berlinu, a od 2012. predaje violončelo na Konzervatoriju u švicarskom gradu Luganu. Usavršavanja kod Mstislava Rostropoviča i Bernarda Greenhousa, kao i najviše nagrade na međunarodnim violončelističkim natjecanjima, brzo su lansirala ovu hrvatsku glazbenicu u međunarodnu čelističku elitu i Monika Leskovar je danas gošća na brojnim svjetskim festivalima, sudjeluje u međunarodnim projektima, solistički nastupa u uglednim svjetskim koncertnim dvoranama, te snima za važne izdavačke tvrtke. Muzicira na violončelu talijanskog majstora Vincenza Postiglionea iz 1884. godine koje su joj na doživotno korištenje osigurali Grad Zagreb i Zagrebačka filharmonija.
Na koncertu kojim se pridružila ovogodišnjim sudionicima 46. Varaždinskih baroknih večeri izvela je Monika Leskovar 3. listopada u Uršulinskoj crkvi tri suite iz zbirke Šest suita za violončelo solo Johanna Sebastiana Bacha. Već je od prvih poteza gudalom u Preludiju iz Suite u G-duru, BWV 1007, prve u nizu, bilo moguće prepoznati da slušamo umjetnicu koja osjeća Bachovu jedinstvenu glazbu na način naglašeno spontanog prepoznavanja dubine misaonosti i ljepote Bachova kazivanja u solističkoj dionici violončela, glazbala izuzetne pjevnosti i estetske dojmljivosti timbra. Suite za violončelo solo već desetljećima zaokupljaju pozornost najuglednijih svjetskih violončelista, jer njihova su sadržajnost i bogatstvo misli kao i ljepota i pjevnost melodija, ali i tehnička zahtjevnost i izazovi trajno privlačni, njima se vrijedi posvećivati, u njih uranjati i uvijek ponovno otkrivati neizrecive čari glazbe baroknog genija.
Monika Leskovar raspolaže kao violončelistica i kao umjetnica svim potencijalima tehničke spreme i interpretatorskog umijeća za ostvarivanje tako kompleksne, bravurozne, i tehnički zahtjevne, ali istovremeno i duboko misaone glazbe. Njezina raspjevanost u ostvarivanju melodija, spretnost gudala u harmonijskim emanacijama akorda, senzualnost agogike i dinamičkog sjenčanja, ispravnost osjećaja za ritam i pokret u svakom od plesnim elementima inspiriranih stavaka, dobivali su puni izražaj u svakoj od odabranih suita, a osim prve izvela je i drugu Suitu u d-molu, BWV 1008 i treću Suitu u C-duru, BWV 1009. Bili su to posvećeni trenuci čelističkog umijeća, iskazi vrhunske muzikalnosti ali i krajnje disciplinirane instrumentalne tehnike, riječju ispunjeni svi zahtjevi interpretacije kojom se Monika Leskovar potvrđuje kao prava „majstorica zanata“, kao glazbenica koja punim pravom osvaja slušatelje te stilski primjernim muziciranjem zavrjeđuje stručno priznanje u vidu naše Nagrade Jurica Murai koja se dodjeljuje za najbolju interpretaciju na 46. Varaždinskim baroknim večerima.
- sc. Zdenka Weber, predsjednica festivalskog žirija