NAGRADA „IVAN LUKAČIĆ“

NAGRADA „IVAN LUKAČIĆ“

42. Varaždinske barokne večeri

NAGRADA „IVAN LUKAČIĆ“

Le tendre amour, Španjolska

lE_TENDRE_AMOUR 

O B R A Z L O Ž E NJ E

Ime španjolskog baroknog skladatelja Antonija Literesa (1673.-1757.) do sada nam je bilo nepoznato, a usuđujemo se ustvrditi da u tome nismo usamljeni. Ali, nakon gostovanja ansambla Le tendre amour, koji je s vokalnim solistima u Gledalištu Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu 30. rujna 2012. godine u okviru 42. Varaždinskih baroknih večeri predstavio njegovu operu „Los Elementos“ (Elementi), Antonio Literes postaje ime koje doista doživljavamo na način na koji su to činili njegovi suvremenici, naime kao „prvorazrednog  skladatelja, vjerojatno jedinog koji je bio sposoban ujediniti svu veličanstvenost i dražest stare glazbe s uzbuđenjima moderne glazbe.“ A upravo to se u varaždinskom kazalištu dogodilo: izuzetno uzbuđenje, razdraganost, čari glazbenoga kazališta u kojemu se na tipično španjolski način ujedinjuju vrhunsko pjevanje, sviranje, ples, gluma, raznovrsne doskočice, elementi cirkusa, zamamni ritmovi kastanjeta i još mnogo toga što obuhvaća dražesnu zabavu bravurozno skladane „harmonične opere u talijanskome stilu“. Režiser i glumac Adrián Schvarzstein nam je ispričao da se našao pomalo u čudu kada mu je bilo ponuđeno da na pozornicu postavi Literesove „Elemente“. Doista, priče u tradicionalnom smislu i nema u libretu nepoznatog autora. Elementi, Zrak, Zemlja, Voda i Vatra, te Vrijeme i Aurora (Zora) pričaju svoje odvojene priče, izmjenjuju se na kičenom baroknom španjolskom jeziku od sola do kvarteta, svaki sebe smatra najvažnijim, Vrijeme prijeti svojom prolaznošću, a tek Aurora donosi pomirenje i u svitaj novoga dana radost i razigranost u brioznome tempu. Schvarzstein je sve stavio u Tavernu, Gostionicu, što damama pruža mogućnosti nadmetanja, Vremenu daje vremena da se dosađuje, a glazbenicima u ansamblu otvara prostore za veselje, sudjelovanje, pa čak i za ples. Ali, uz sav metež, popratne efekte, uz komunikaciju s publikom koja se pokazala izuzetno spremnom za suradnju u ludostima na koje je poticao glumac, uz vino koje teče i vodu koja se prolijeva, trajno, u svakom trenutku najvažnijom ostaje Literesova prpošna, virtuozna i krajnje pokretna glazba. U toj karakterističnoj baroknoj zarzueli pjeva se mnogo i pred pjevače su postavljeni visoki zahtjevi. Upravo u tome su gosti iz Barcelone postizali najviše domete i teško je bilo kojeg pjevača posebno izdvojiti, iako je u ukupnom dojmu najviše zablistala María Hinojosa Montenegro u ulogama Vode i Aurore. Ali, pohvale zavrijeđuju i sopranistice Luanda Siqueira da Silva, Zrak, Lidia Vinyes Curtis, Zemlja i Marina Pardo, Vatra, kao i Donato di Gioia, bariton, Vrijeme. Sve je djelovalo tako lako i razigrano, a članovi ansambla Le tendre amour, Adriana Alcaide i Bárbara Barros, violine, Lixsania Fernández, viola da gamba, Krishnasol Jiménez, teorba i gitara,Adrián van der Spoel, gitara i Sergey Saprachev, udaraljke, na čelu s direktorima suradnicima Katy Elkin, oboa i Estebanom Mazerom, čembalo pružili su oduševljenoj publici nezaboravni doživljaj glazbenog kazališta koji se ističe kao najviši izvođački domet na ovogodišnjem festivalu i zavrijeđuje Nagradu „Ivan Lukačić“.

 

Varaždin, 2. Listopada 2012.

Dr. sc. Zdenka Weber, predsjednica žirija