Nagrada IVAN LUKAČIĆ za najviši izvodilački domet ansambla

Bogatim repertoarom talijanske i ruske glazbe 18. stoljeća predstavio se u Crkvi sv. Nikole 27. rujna 2013. ansambl Musica antiqua russica, jedan je od najstarijih ruskih sastava posvećenih izvođenju stare glazbe osnovan još 1988. godine u St. Petersburgu. Na čelu s umjetničkim voditeljem Vladimirom Shuliakovskim, barokna violina, ansambl u kojem nastupa sedmoro glazbenika i troje pjevača, u dvosatnom je gusto sastavljenom programu iskazao ne samo dobro poznavanje stilskih značajki glazbe svirajući agogički, dinamički  i ritmički s potrebnim naglascima i poletom, već se predstavio i kao sastav u kojemu je gotovo svaki od članova i odličan solist. Nastup je Musica antiqua russica započela Sinfonijom u C-duru, RV 112 Antonija Vivaldija, a u daljnjem su izvođenju na programu bile i Vivaldijeva arija „Gelido in ogni vena“ iz opere Farnace, La folia za dvije violine i basso continuo i Koncert za flautu i gudače „La notte“. Solisti, sopranistica Victoria Evtodieva, violinisti Vladimir senior i Vladimir junior Shuliakovski i blokflautist Alexander Kistachi muzicirali su s izuzetnim predanjem i tehničkom superiornošću. Posebno je oduševila tehnička perfekcija izvedbe varijacija u La foliji, glazbi kojom se Vivaldi predstavlja kao skladatelj izrazito bogate mašte. Nicola Porpora, sljedbenik napuljske operne škole, bio je zastupljen arijom „Lungi dal benche“ iz kantate „Or che d'orrido verno“ u izvedbi Victorije Evtodieve čiji je glas zvonak, u koloraturama pouzdan i u zapjevu lijepo obojen. Manje poznatog talijanskog skladatelja Evarista Felicea Dall'Abaca upoznali smo u vrlo opsežnom Concertu III a più strumenti op. 5 s dvije solističke poprečne flaute na kojima su poletno muzicirali Alexander Kistachi i Svetlana Emelyanova. Ruski majstor Dmitri Bortnianski jedan je od rijetkih skladatelja u ruskoj baštini 18. stoljeća čije se ime učestalo javlja na programima sa starom glazbom, a činjenica da je deset godina djelovao u Veneciji pomogla mu je da vrsno upozna talijanski stil vremena. Osim toga, bio je glazbenik na dvoru Katarine Velike u Zlatnom razdoblju ruske glazbe, što je sve omogućilo i nastajanje vrlo bogatog opusa. Iz njegove opere Alcide, praizvedene 1778. u venecijanskom kazalištu San Samuel, čuli smo razigranu Uvertiru i Dva plesa, te ariju Edonide i ariju Areteje, koje je sopranistica Victoria Evtodieva otpjevala naglašenom dramatskom snagom i u svakom elementu tehnički sigurnim glasom. Kao primjer glazbe za solističko čembalo izveden je Koncert za čembalo u D-duru Bortnianskog  koji je Vladimir Radchenko otsvirao u jednome dahu vrsnoga virtuoziteta. Manje slavan od Bortnianskog ali svakako vrijedan pozornosti je i ruski majstor Maxim Berezovski čiju je ariju iz opere Il Demefonte, praizvedene u Livornu 1773., Evtodieva izvela kao daljnji dokaz pjevačkog umijeća i dojmljivo uživljene interpretacije. Na kraju koncerta izveden je primjer duhovne glazbe Bortnianskog, „In covertendo Dominus“ za dva soprana, bas i gudače, u kojoj su se pridružili sopranistica Elena Kondratova i bas Ivan Tkachenko, iako je cijeli srednji dio solistički iznijela Victoria Evtodieva. Vrsnost izvedbi ansambla Musica antiqua russica prepoznata je kao stilski autentično muziciranje, tehnički usavršeno i oplemenjeno emocionalnim angažmanom, što je brojna publika popratila burnim pljeskom.