Nagrada “Ivan Lukačić” za muzikološki rad na 45. Varaždinskim baroknim večerima dodijeljena je Katarini Livljanić i ansamblu Dialogos za glazbeno scensku obradu i izvedbu Judite, biblijske pripovijesti iz renesansne Hrvatske prema tekstu Marka Marulića, izvedene u četvrtak, 24. rujna 2015. u Franjevačkoj crkvi, „Judita“ Katarine Livljanić i ansambla Dialogos  glazbeno je rekonstruirana i scenski uobličena biblijska pripovijest temeljena na tekstu Marka Marulića i dva srednjovjekovna hrvatska prenja iz zbirke Vartal. Tekstualni i glazbeni koncept projekta osmislila je Katarina Livljanić, hrvatska, međunarodno ugledna specijalistica za srednjovjekovnu glazbu sa stalnom adresom u Parizu. I dok je u Marulićevu priču uključila dva srednjovjekovna prenja – razgovor duše i misli te razgovor duše i tijela -, čija meditativnost i introspekcija snažno intenziviraju već ionako dramatičnu i emocionalno nabijenu priču,  glazbena je rekonstrukcija prema njenim riječima  „inspirirana  slušanjem i proučavanjem gregorijanskih i glagoljaških izvora iz Dalmacije kao i usmene predaje“.

Tako je glazbeni materijal iz različitih izvora, prije svega glagoljaške melodije koje su se koristile u narativnim napjevima u Dalmaciji, a koje odgovaraju strukturi Marulićevog teksta, upotrijebljen u stvaranju novog glazbenog djela za glas i instrumentaliste čija je pratnja s druge strane utemeljena na improvizaciji prema teoretskim izvorima iz Marulićeva doba. U ovoj glazbenoj monodrami Katarina Livljanić je ujedno i pjevačica-pripovjedačica koja kroz nekoliko uloga posreduje pripovijest o Juditi.  Uz suzdržanu režiju, scenu i kostime Sandre Heržić, svjetlo Marie Bellot, pratnju Albrechta Maurera na vieli i lirici te Norberta Rodenkirchena na flauti i dvojnicama a kroz mimiku, gestu i glasovnu ekspresiju u kojoj koristi široki spektar vokalnih nijansi, njena pripovijest o Juditi postupno raste u snažnu, intenzivnu svevremenu  pripovijest o rušailačkim emocijama u sukobu s predanošću, ljubavlju i ljepotom, vrlo često prikrivenim i potisnutim varljivošću, prividom i ispraznošću.

Ovaj projekt, kao uostalom i svi projekti Katarine Livljanić i ansambla Dialogos,  vrijedan je po tome što intenzivno muzikološko istraživanje transponira u izniman, snažan umjetnički angažman i domet, stvarajući od arhivske građe živo glazbeno tkivo s angažiranom, suvremenom glazbeno-scenskom vizurom koja ostavlja bez daha i ujedno otvara vrata u potpuno nove muzikološke uvide.