Sete Lágrimas
Dijaspora
Zvuci Starog i Novog svijeta
Que’eu maneira de Proençal
Kralj D. Dinis (1261-1325)
San Giuseppe e la Madonna
Tradicijska (Italija, Lombardija)
Oiga el que ignora
Filipe da Madre de Deus (1626-?)
Senhora del mundo
Vilancico anon. (16.st)
Ecco l'alba
Tomaso Cecchini (1583-1644)
Variation on Seguiriya
Tradicijska (Andaluzija)
Menina você que tem
Lundun (18-19. st.)
Pues que veros
Filipe Faria (1976) i Sérgio Peixoto (1974) na pjesmu iz 16.st. (anon.)
Bastiana
Tradicijska (Makao, Kina)
Mai fali é
Tradicijska (Timor)
Sarambeque de Abreu
(s. XVII)
Amor loco
Filipe Faria i Sérgio Peixoto na pjesmu iz 16.st. poem (anon.)
A força de cretcheu
Eugénio Tavares (1867-1930)
Takeda no komoriuta
Tradicijska (Japan)
Dos estrellas le siguen
Manuel Machado (1590-1646)
Meu bem bê à bá
Tradicijska (Idanha-a-Nova)
Tarantela
Anon. (Codex Coimbra, MM97)
Filli, neghi tua fede
Tomaso Cecchini
Sete Lágrimas ECMC – Early and Contemporary Music Consort/ansambl za ranu i suvremenu glazbu – utemeljili su Filipe Faria i Sérgio Peixoto 1999. godine u Lisabonu. Ansambl je dobio ime prema zbirci plesova Johna Dowlanda koju je 1604. godine objavio John Windet, kada je skladatelj kao lutnjist bio u službi danskog i norveškog kralja Kristijana IV. Fokusiran na dijalog između rane i suvremene glazbe – te učene glazbe s višestoljetnim tradicijama – Sete Lágrimas okuplja glazbenike iz različitih glazbenih okruženja oko konceptualnih projekata potaknutih originalnim muzikološkim istraživanjima i inovativnim, drskim i kreativnim procesima usmjerenim na zvukove, instrumentaciju i sjećanja rane glazbe. U tim projektima moguće je prepoznati dijalog između učene i popularne te rane i suvremene glazbe, između stare portugalske dijaspore otkrića i mediteransko latinske osi. Ti se dijalozi pretvaraju u zvuk kroz vjerno čitanje izvedbenih principa rane glazbe i prepoznatljiv pristup elementima narodne glazbe i jazza. Sete Lágrimas također redovito poziva gostujuće glazbenike koji djeluju u područjima rane i etno glazbe, jazza i world music. Do danas su to Zbor Gulbenkian (Portugal), María Cristina Kiehr (Argentina), Zsuzsi Tóth (Mađarska), Ana Quintans (Portugal), Mayra Andrade (Zelenortska Republika), António Zambujo (Portugal), Adufeiras de Monsanto (Portugal), CRAMOL (Portugal), Tainá (Brazil), Carolina Deslandes (Portugal) i Ana Moura (Portugal). Od samih početaka ansambl intenzivno nastupa pa je do sada održao stotine koncerata diljem Europe i Azije. Njihova diskografija obuhvaća 15 naslova pa se ansambl u tom smislu smatra jednim od najvažnijih i najinovativnijih europskih projekata na području rane glazbe. Recenzije njihovih snimaka i koncerata objavljene su u International Record Review, Doce Notas, Aftonbladet, Novinky, Opera PLUS, Svenska Dagbladet, Lute News, Goldberg itd. Isto su tako uvršteni na playliste klasičnih radijskih postaja u nekoliko europskih zemalja. Od 2003. godine pokrovitelj Sete Lágrimas je Ministarstvo kulture Portugalske vlade i Glavna uprava za umjetnost, a od 2012. godine i Općina Idanha-a-Nova – UNESCO Kreativni grad glazbe.