Koncert fada u izvedbi Jelene Radan i gitariste s Madeire priča o čežnji i neispunjenim željama - o saudade, o najvećoj Amaliji Rodrigues i portugalskom narodu.
Jelena dugo godina pjeva svoj fado koji iscjeljuje stanje ravnodušnosti, kako ona to voli reći. Fado je pronašao Jelenu, a Jelena uživa u fadu u pauzama između koncerata autorske glazbe, a nerijetko ih i povezuje.
Pedro je donio miris Madeire i znalački aranžirao pjesme koje je Jelena probrala kao one koje joj najviše znače.
Pjesme, okosnica ovog fado koncerta, one su koje nas vode na putovanje sudbine i volje, mora i vjetra, straha i čežnje... Pjesme snažnog Amalijinog pečata poput „Estranha forma da vida“ („Čudni oblik života“), „Tudo isto e fado“ („Sve je to fado“)…
Što je to što nas u fadu ne čini ravnodušnima, ako ga fadista izvede kako treba? Saudade je taj osjećaj sjete, čežnje, bolna praznina neispunjenih želja, ali i vapaj, ponos, traganje…