Crkva sv. Nikole
Srijeda, 26.rujna, 20 sati
La Mendiante Fantasye Jan Pieterszoon Sweelinck
Garrula Rondinella Constantijn Huygens
Morte dolce / Pathodia Sacra et Profana Johann Schop
Pavaen Lachrimae Toyohiko Satoh
Aka to bai, novogodišnja pjesma iz Nagasakija (2013)
Nen-ne Koroichi, uspavanka s područja Nara (2012)
Zuizui Zukkorobasi, dječja pjesmica s područja Tokija (2013)
Nen-nyako korochako, uspavanka s područja Akita (2012)
Fuki no kyoku, tradicionalna japanska melodija(1982)
Sendo no yanma, uspavanka s područja Yamagata (2007)
Antagata dokosa, dječja pjesma s područja Kumamoto (2012)
Yokai, stari napjev iz Tanegashima (2009)
Kochae bushi, Edo Minyo (2008)
O izvođaču:
Chiyomi Yamada je rođena 1956. godine u Fukuoki u Japanu. Nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Tokiju, odlazi u Den Haag gdje na Kraljevskom konzervatoriju studira baroknu glazbu u klasi Mariusa van Altene i dr. Rebecce Stewart. Uskoro počinje nastupati kao članica sastava Renaissance Capella dr. Rebecce Stewart. To rano iskustvo utjecalo je na njeno poimanje renesansne polifonije i gregorijanske glazbe. Usto postaje pjevačica ansambla Alba Musica Kyo pod ravnanjem Toyohika Satoha. S tom skupinom nastupa na festivalima u Nizozemskoj, Belgiji, Mađarskoj, Španjolskoj, Portugalu, Italiji i Kanadi. Jedinstvena kombinacija njezine muzikalnosti, inteligencije, vokalne jasnoće i profinjenosti neprekidno oduševljava različitu publiku te joj osigurava stabilno mjesto u svijetu rane glazbe. Njezina diskografija obuhvaća niz naslova: Two Orphean Masters (Dowland i Purcell), Music in Dejima, Love and Musical Drama (glazba talijanskog ranog baroka), Works of Toyohiko Satoh (I. i II.), Landini & his time, Machaut & his time, Music of Shakespeare, Dawn to the West (Japanske pjesme).
Od 2002. godine, gospođa Yamada živi u Japanu, razvijajući novi projekt koji se temelji na zajedničkoj japansko-evropskoj kulturalnoj povijesti.
Toyohiko Satoh je rođen 1943. godine u Japanu. Nakon studija u Tokiju, 1968. godine odlazi u Švicvarsku, Basel, gdje na Scholi Cantorum Basiliensis studira lutnju. Od 1970. kada prvi na svijetu objavljuje LP posvećen isključivo lutnji, intenzivno snima za izdavačke kuće kao što su Telefunken, Philips, Channel Classics i Carpe Diem, a mnoga od tih izdanja su osvojila nagrade. Brojne zajedničke snimke s drugim svjetski poznatim glazbenicima također su mu donijele niz počasti i nagrada. Njegov prvi nastup u Carnegie Recital Hallu 1982. godine, The New York Times je proglasio senzacionalnim. Nastupa na festivalima diljem svijeta. Od 1973. do 2004. godine je bio profesor lutnje na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu, a njegovu su klasu činili nadareni studenti iz cijelog svijeta. Često drži majstorske tečajeve diljem svijeta.
Od 1981. godine je aktivan i kao skladatelj. Svoje je skladbe izveo na nekoliko festivala. 2000. godine je postao predsjednik Japanskog društvo za lutnju i ranu gitaru. Od 2014. godine stalno živi u Japanu, trudeći se uskladiti tradicionalnu japansku filozofiju i zapadnu glazbu. Majstor je japanske „ceremonije čaja“ i izučava noh dramu.
Dugogodišnju povezanost s tradicionalnom literaturom za blok-flautu Walter van Hauwe ne očituje samo kao solist nego i kao član ansambala Quadro Hotteterre (1969.) s Keesom Boekeom (blok-flauta) te Little Consort s Toyohikom Satohom (lutnja). Na mnogim je nastupima i snimkama svirao kako blok-flautu tako i traverso s glazbenicima kao što su Nicolaus Harnoncourt, Gustav Leonardt i Frans Brüggen. S Fransom Brüggenom i Keesom Boekeom je 1971. osnovao kontroverzni eksperimentalni ansambl blok-flauti Sour Cream. Otkrića do kojih je tamo došao proučavajući glazbu iz razdoblja dužeg od šest stoljeća, a vezana uz tehnike blok-flaute i interpretaciju raznih glazbenih stilova, Van Hauwe je opisao u stručnoj metodi u tri dijela objavljenoj pod nazivom The Modern Recorder Player u izdanju Schott London te prevedenoj na nekoliko jezika. S godinama raste njegova sklonost suvremenoj literaturi te brojne skladatelje poput Franca Donatonija, Isanga Yuna nadahnjuje da pišu za blok-flautu. Od 1971. je profesor na Konzervatoriju u Amsterdamu, gdje je razvio kontroverzni obrazovni sustav koji privlači studente iz cijeloga svijeta, a od 2006. do umirovljenja 2013. godine je bio i voditelj odjela za razvoj obrazovanja. Od 1988. radi na vrlo detaljnom Katalogu suvremene glazbe za blok-flautu i na Katalogu povijesnog repertoara za blok-flautu, koji zajedno sadrže više od 9000 naslova djela nastalih od 16. stoljeća do danas.
Dobitnik je prestižne nizozemske nagrade Prince Bernard Music Award za cjelokupni rad 2002. godine.
Srijeda, 26.rujna, 20 sati
Chiyomi Yamada, glas
Toyohiko Satoh, lutnja
Walter van Hauwe, blokflaute
Glazba iz Nizozemske 17. stoljeća i djela Toyohika Satoha
Corrnelis Thymanszoon Padbrué
Aen Roosemonds oogen
La Mendiante Fantasye Jan Pieterszoon Sweelinck
Garrula Rondinella Constantijn Huygens
Morte dolce / Pathodia Sacra et Profana Johann Schop
Pavaen Lachrimae Toyohiko Satoh
Aka to bai, novogodišnja pjesma iz Nagasakija (2013)
Nen-ne Koroichi, uspavanka s područja Nara (2012)
Zuizui Zukkorobasi, dječja pjesmica s područja Tokija (2013)
Nen-nyako korochako, uspavanka s područja Akita (2012)
Fuki no kyoku, tradicionalna japanska melodija(1982)
Sendo no yanma, uspavanka s područja Yamagata (2007)
Antagata dokosa, dječja pjesma s područja Kumamoto (2012)
Yokai, stari napjev iz Tanegashima (2009)
Kochae bushi, Edo Minyo (2008)
O izvođaču:
Chiyomi Yamada je rođena 1956. godine u Fukuoki u Japanu. Nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Tokiju, odlazi u Den Haag gdje na Kraljevskom konzervatoriju studira baroknu glazbu u klasi Mariusa van Altene i dr. Rebecce Stewart. Uskoro počinje nastupati kao članica sastava Renaissance Capella dr. Rebecce Stewart. To rano iskustvo utjecalo je na njeno poimanje renesansne polifonije i gregorijanske glazbe. Usto postaje pjevačica ansambla Alba Musica Kyo pod ravnanjem Toyohika Satoha. S tom skupinom nastupa na festivalima u Nizozemskoj, Belgiji, Mađarskoj, Španjolskoj, Portugalu, Italiji i Kanadi. Jedinstvena kombinacija njezine muzikalnosti, inteligencije, vokalne jasnoće i profinjenosti neprekidno oduševljava različitu publiku te joj osigurava stabilno mjesto u svijetu rane glazbe. Njezina diskografija obuhvaća niz naslova: Two Orphean Masters (Dowland i Purcell), Music in Dejima, Love and Musical Drama (glazba talijanskog ranog baroka), Works of Toyohiko Satoh (I. i II.), Landini & his time, Machaut & his time, Music of Shakespeare, Dawn to the West (Japanske pjesme).
Od 2002. godine, gospođa Yamada živi u Japanu, razvijajući novi projekt koji se temelji na zajedničkoj japansko-evropskoj kulturalnoj povijesti.
Toyohiko Satoh je rođen 1943. godine u Japanu. Nakon studija u Tokiju, 1968. godine odlazi u Švicvarsku, Basel, gdje na Scholi Cantorum Basiliensis studira lutnju. Od 1970. kada prvi na svijetu objavljuje LP posvećen isključivo lutnji, intenzivno snima za izdavačke kuće kao što su Telefunken, Philips, Channel Classics i Carpe Diem, a mnoga od tih izdanja su osvojila nagrade. Brojne zajedničke snimke s drugim svjetski poznatim glazbenicima također su mu donijele niz počasti i nagrada. Njegov prvi nastup u Carnegie Recital Hallu 1982. godine, The New York Times je proglasio senzacionalnim. Nastupa na festivalima diljem svijeta. Od 1973. do 2004. godine je bio profesor lutnje na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu, a njegovu su klasu činili nadareni studenti iz cijelog svijeta. Često drži majstorske tečajeve diljem svijeta.Od 1981. godine je aktivan i kao skladatelj. Svoje je skladbe izveo na nekoliko festivala. 2000. godine je postao predsjednik Japanskog društvo za lutnju i ranu gitaru. Od 2014. godine stalno živi u Japanu, trudeći se uskladiti tradicionalnu japansku filozofiju i zapadnu glazbu. Majstor je japanske „ceremonije čaja“ i izučava noh dramu.
Dugogodišnju povezanost s tradicionalnom literaturom za blok-flautu Walter van Hauwe ne očituje samo kao solist nego i kao član ansambala Quadro Hotteterre (1969.) s Keesom Boekeom (blok-flauta) te Little Consort s Toyohikom Satohom (lutnja). Na mnogim je nastupima i snimkama svirao kako blok-flautu tako i traverso s glazbenicima kao što su Nicolaus Harnoncourt, Gustav Leonardt i Frans Brüggen. S Fransom Brüggenom i Keesom Boekeom je 1971. osnovao kontroverzni eksperimentalni ansambl blok-flauti Sour Cream. Otkrića do kojih je tamo došao proučavajući glazbu iz razdoblja dužeg od šest stoljeća, a vezana uz tehnike blok-flaute i interpretaciju raznih glazbenih stilova, Van Hauwe je opisao u stručnoj metodi u tri dijela objavljenoj pod nazivom The Modern Recorder Player u izdanju Schott London te prevedenoj na nekoliko jezika. S godinama raste njegova sklonost suvremenoj literaturi te brojne skladatelje poput Franca Donatonija, Isanga Yuna nadahnjuje da pišu za blok-flautu. Od 1971. je profesor na Konzervatoriju u Amsterdamu, gdje je razvio kontroverzni obrazovni sustav koji privlači studente iz cijeloga svijeta, a od 2006. do umirovljenja 2013. godine je bio i voditelj odjela za razvoj obrazovanja. Od 1988. radi na vrlo detaljnom Katalogu suvremene glazbe za blok-flautu i na Katalogu povijesnog repertoara za blok-flautu, koji zajedno sadrže više od 9000 naslova djela nastalih od 16. stoljeća do danas.Dobitnik je prestižne nizozemske nagrade Prince Bernard Music Award za cjelokupni rad 2002. godine.