Ponedjeljak, 1. listopada, 19.00 sati
Crkva Sv. Florijana
Kimiko Nakazawa, violina
Goran Končar, violina
Ljerka Končar Gamulin, violončelo
Pavao Mašić, čembalo
Program:
HRVATSKA GLAZBENA BAŠTINA
Luka Sorkočević
Overtura (I) za dvije violine
Allegro
A mezza voce
Allegro
Luka Sorkočević
Sinfonija za dvije violine
Allegro
Andante
Allegro
Antun Sorkočević
Sonata za violinu, violončelo u g-molu
Largo
Minuetto
Rondo
Antun Sorkočević
Sonata za violinu, violončelo u A-duru
Allegro
Adagio
Rondo
Luka Sorkočević
Sinfonija (IX) za dvije violine
Allegro
Largo
Allegretto
Antun Sorkočević
Trio za dvije violine u G-duru
Allegro spiritoso
Adagio
Finale-Presto
O izvođaču:
Nakon studija u klasi Shin-ichi Suzuki i Yosiho Unno, Kimiko Nakazawa je diplomirala na Sveučilištu Niigata u Japanu. Zahvaljujući stipendiji japanske vlade, studije nastavlja 2000. godine u Beču i na Mozarteumu u Salzburgu kod L. De Barueri. Godine 1991. osnovala je ansambl Beč-Tokio. Solističke recitale održala je u brojnim poznatim dvoranama kao što su Carnegie Hall, Wiener Konzertkaus, Beethovensaal u Bonnu i druge. Nastupala je s mnogim orkestrima poput World Ochestra, Tokyo Philharmonic Orchestra, Nagoya Philharmonic Orchestra i Wiener Kammerorchester. Pojavljuje se i u programima NHK FM-a i na televiziji. Snimila je brojne nosače zvuka, između ostalog sve violinske sonate i koncerte W. A. Mozarta. Poznata je i po majstorskim tečajevima koje drži mladim nadarenim violinistima. Njezini su učenici osvojili prve nagrade na državnim natjecanjima u Japanu 2006. i 2007. godine. Svira na iznimno vrijednoj Stradivarijevoj violini Romanov.
Goran Končar, jedan od najistaknutijih hrvatskih violinista, studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Martina Barića i Josipa Klime, a magistrirao 1978. u razredu Leonida Kogana na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi. Usavršavao se kod Maxa Rostalau Bernu i Henryka Szerynga u Ženevi, te potom kod Yfraha Neamana u Londonu čiji je asistent od 1981.- 83. na Guildhall School of Music. Od 1988. profesor je na Muzičkoj akademiji sveučilišta u Zagrebu. Drži majstorske tečajeve u Madridu, Berlinu, Torinu, Milanu, Sidneyu, Tokyu, Pekingu, Stellenboschu i drugdje. Godine 2004. pokreće LAUS ljetnu akademiju u Dubrovniku zajedno s najvećim svjetskim violinističkim imenima (Zakhar Bron, Viktor Tretyakov, Dmitry Sitkovetsky, Leonid Sorokow). Međunarodnu solističku karijeru započeo je 1982. gostujući u većini europskih zemalja, SAD-u, Japanu, Koreji i Izraelu.
Od 1984. do 1994. bio je koncertni majstor Royal Philharmonic Orchestra u Londonu, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije i Zagrebačke filharmonije. Koncertirao je s uglednim orkestrima i dirigentima diljem svijeta. Dobitnik je prvih i posebnih nagrada na državnim natjecanjima u zemlji, nagrade Glazbeni život u Moskvi (1980.) za izvedbu Koncerta za violinu i orkestar Dmitrija Šostakoviča, prve nagrade na Međunarodnom natjecanju u Bratislavi (1984.) te drugih visokih priznanja. U popisu nagrada osobito se ističe Nagrada Vladimir Nazor (2006.). U svojoj solističkoj i pedagoškoj praksi posebno je posvećen interpretacijama djela Johanna Sebastiana Bacha (Solo sonate i partite), a zatim repertoaru koji je radio s Maxom Rostalom (W.A.Mozart te francuski repertoar – M. Ravel, C. Debussy i C. Franck), Yfrahom Neamanom (J. S. Bach, M. Bruch, E. Bloch, F. Mendelssohn) te Leonidom Koganom (ruska literatura – P.I.Čajkovski, A. Glazunov, A. Hačaturjan, S. Prokofjev te D. Šostakovič za izvedbu kojega je bio prvi stranac koji je osvojio rusku nagradu). Posebnu pozornost posvećuje izvedbi klasika 20. stoljeća (B. Bartok, B. Martinu, S. Gubajdulina, A. Nilsson, K. Goldmark) te suvremenim djelima zbog čega mu niz skladatelja posvećuje kompozicije (Boris Papandopulo, Milko Kelemen, Giuseppe Gavazza, D. Holloway, Ivo Malec). Prvu mu je ploču izdao EMI 1984. u Londonu, a snima za BBC, CBS, France Musique, HRT te druge radijske i televizijske postaje. Croatia Records je objavila jednu od rijetkih integralnih izvedbi solo violinskih sonata Eugènea Ysaÿe.
Od 1987. do 2012. vodi Zagrebački kvartet te punih četvrt stoljeća svoje umijeće i umjetnost ugrađuje u postojanje ovog najdugovječnijega, ne samo hrvatskog već i europskog komornog sastava. U svom profesionalnom djelovanju posebnu pažnju posvećuje proučavanju zvuka povijesnih instrumenata kao i osvještavanju vrijednosti tonskog drveta 24 iz Hrvatske i Bosne od kojeg su izrađivani najvrijedniji instrumenti. 2005. godine je inicirao osnivanje Udruženja profesionalnih graditelja i obnovitelja žičanih instrumenata u Hrvatskoj.
Ljerka Končar Gamulin počinje učiti violončelo s pet godina u klasi prof. Dobrile Berković. Tijekom školovanja pohađa majstorske seminare svjetski poznatih violončelista (L. Parnas, E. Schoenfeld, N. Šahovskaja, D. Grigorian, G. Tavares i V. Dešpalj). Osvaja niz nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima (Međunarodno violončelističko natjecanje Antonio Janigro, Alpe-Adria, Natjecanje Rudolf Matz, HDGPP), a do danas kontinuirano radi sa prof. Davidom Grigorianom. Zarana pokazuje veliki interes za kompoziciju. Sklada na područjima klasične glazbe, jazza, popularne glazbe te glazbe za film. Do sada su joj skladbe izvedene u nekoliko europskih zemalja a njezin spot Teslina munja nagrađen je na američkom Beet 100 portalu. Sudjelovala je u monodrami Željka Senečića Crveno i crno uz Božidara Oreškovića, po kojoj je snimljen istoimeni film. Sudjeluje u brojnim koncertnim programima kao solistica, komorna glazbenica te uz Dubrovački simfonijski orkestar u trostrukom koncertu L. van Beethovena pod dirigentskim vodstvom mo. Vladimira Kranjčevića. Nastupala je u prestižnim dvoranama u Salzburgu, Parizu, Londonu i Bruxellesu te u Italiji, Malti i Litvi. Na koncertima sve češće izvodi vlastite autorske skladbe, a upravo dovršava glazbu za film The line u hrvatsko-češkoj koprodukciji. Njezin autorski spot Skyline nagrađen je zlatnom medaljom na američkom portalu Beet 100. Na nedavno održanom Međunarodnom natjecanju Dmitrij Kabalevski u Mosvi u kategoriji kompozicije (kategorija profesionalnih glazbenika iznad 20 godina), osvaja drugu nagradu kao i posebnu nagadu za skladbe Kantata Zrinski i Homage à Šostakovič, za violoncello i komorni orkestar.
Pavao Mašić, dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom natjecanju orguljaša u Lausanni (2006.), razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Jedan od najafirmiranijih hrvatskih glazbenih umjetnika mlade generacije, Mašić djeluje kao glavni orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu i docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje razvija široku pedagošku djelatnost i odgaja nove generacije čembalista i orguljaša. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je studije čembala, orgulja i glazbeno teoretskih disciplina, a s najvišim ocjenama završio je potom poslijediplomske studije: orgulje u razredu Kei Koito na Visokoj školi za glazbu u Lausanni i čembalo u razredu dr. Roberta Hilla pri Visokoj školi za glazbu u Freiburgu im Br. Redovito koncertira diljem Rusije, Evrope i Izraela (Moskva, Sankt Petersburg, Basel, Lausanne, Budimpešta, Bratislava, Beč, Freiburg, Zaragoza, Porto, Jeruzalem, Betlehem, Nazaret, Tel Aviv). Kvaliteta njegova umjetničkog djelovanja prepoznata je s više od 20 važnih inozemnih i domaćih nagrada među kojima se izdvajaju nagrade Kantor, Ivan Lukačić, Jurica Murai, Orlando i Ivo Vuljević. Snima za HRT i Croatiu Records; raznolika diskografija uključuje tri albuma ovjenčana s ukupno 7 Porina. Tako je njegov prvi album pod nazivom 1685. s djelima za čembalo Bacha, Händela i Scarlattija proglašen najboljim albumom klasične glazbe u 2012., dok je albumom 100% BACH, ostvarenom u suradnji s orguljašem Antom Knešaurekom, predstavljen djelić orguljskog opusa J. S. Bacha za čiju su prvu integralnu izvedbu u Hrvatskoj dvojica orguljaša osvojili nagrade Milka Trnina i Nagradu grada Zagreba. Posljednji, dvostruki album skladbi za orgulje Anđelka Klobučara također osvaja čak četiri Porina u više kategorija klasične glazbe. Od 2015. stalni je član Zagrebačkih solista,