Budući da je 2012. na 42.Varaždinskim baroknim večerima u znaku austrijskog baroka, delegacija VBV koju su činili ravnatelj Davor Bobić, predsjednica žirija dr.sc.Zdenka Weber i ravnatelj izvršnog organizatora Koncertnog ureda Raymond Rojnik posjetili su upravu Bečkih dječaka planiranih za program svečnog otvorenja idućih VBV, te izvedbu barokne opere koja bi se trebala naći na programu 2013.godine, a tog je dana izvedena u Beču.
Bila je to izvedba opere „Julije Cezar u Egiptu“ G. F. Händela u Theater an der Wien s odličnim Il complesso barocco pod ravnanjem Alana Curtisa. Još 1992. godine taj je američki stručnjak za autentično izvođenje barokne glazbe, dirigent i čembalist, utemeljio ansambl „Il complesso barocco“ i od tada taj sastav vrsnih glazbenika, koji muziciraju na povijesnim instrumentima, oduševljava ljubitelje barokne glazbe. Kako je sastav međunarodni, a sjedište ansambla u Veneciji, probe se uglavnom održavaju u gradu na lagunama, a tada glazbenici u suradnji s biranim solistima putuju Europom i izvode djelo koje im je trenutno u središtu zanimanja. Tako je Il complesso barocco 23. studenoga nastupio u Theater an der Wien, predstavivši se prije Pariza i drugih europskih središta u austrijskoj metropoli. Na programu je bila koncertna izvedba jedne od najpopularnijih opera G. F. Händela, „Julije Cezar u Egiptu“, a doživljaj izvedbe jednom je rječju moguće izraziti kao naprosto „nezaboravan“.
Prema raspodjeli uloga se vidi da Curtis za muške uloge, izvorno visoko pisane i u vrijeme nastanka namijenjene kastratima, ipak više voli angažirati pjevačice koje predstavljaju muške uloge. Dodajmo još samo da životopisi svih pjevača sadrže podatke o nastupima u gotovo svim velikim europskim opernim kućama i o sudjelovanjima u mnogim izvedbama baroknih opera, što samo potvrđuje ugled dirigenta Alana Curtisa kada je u pitanju njegov ansambl Il complesso barocco i turneja s opernim naslovom kojega on želi predstaviti međunarodnim ljubiteljima barokne glazbe. Dakako, stilsko je izvođenje neprikosnoveno, gudači sviraju usklađeno s karakteristično baroknim akcentuacijama, a barokne flaute, oboe, fagoti i trublje, te čembalo i teorba upotpunjuju interpretacije autentičnom zvukovnošću. Gromoglasni pljesak, povici „bravo“ pa čak i tapkanje nogama popratili su na kraju izvedbu iskazujući veliku zainteresiranost, ali i očitu upućenost bečke publike, kada je riječ o vrsnom nastupu uglednih europskih stručnjaka za izvođenje baroknoga repertoara.