Festivalski žiri 45. Varaždinskih baroknih večeri nagradu Ivan Lukačić za najviši izvodilački domet ansambla dodijelio je vokalnom ansamblu De Caelis. Vokalni ansambl De Caelis specijaliziran je za vokalnu srednjovjekovnu glazbu a cappella. Sačinjava ga pet glazbenica: Estelle Nadau, sopran, mezzosopranistice Caroline Tarrit, Eugenie de Mey i Laurence Brisset, koja je ujedno i umjetnička voditeljica te Marie-George Monet, alt. S programom pod nazivom En l'amoureux verger (Ljubavni voćnjak), ansambl je obuhvatio najvažnije višeglasne svjetovne oblike francuske ars nove (virelaie, rondeaue, balade, motete), pjesničkim sadržajem ih povezujući u skladnu programsku cjelinu, dodajući na kraju skladbu pod nazivom Vocis Caelestis suvremenog francuskog skladatelja Tierrya Escaicha, posvećenu upravo njima. Skladbe kompleksne polifonije i opore glazbene vertikale, još uvijek međusobno gotovo potpuno neovisnih dionica, kroz koje u isto vrijeme probija nastojanje da ih se nekako združi, intonacijski su, izvodilački i interpretativno iznimno zahtjevne. U čistoj, predanoj, posvećenoj izvedbi članica ansambla De Caelis te su skladbe zaživjele u punom intenzitetu i punoći. Usprkos oporosti i trpkosti ova je kompleksna glazba toplim pristupom i savršenom izvedbom svaki put iznova izrastala u skladne cjeline. Vodeći svaka svoju liniju slobodno, bez napora međusobno ih približavajući nadomak stapanja u trpke zvukovnosti, a onda ih opet udaljavajući do potpune neovisnosti, osluškujući se, a zatim opet u nekom trenutku izvijajući se iz tog gorko-slatkog zvukovnog tkanja, svaka je glazbenica pokazala ne samo vrhunsko pjevačko umijeće, kako solističko tako i ansamblsko, nego i suoblikovala vrhunski umjetnički doživljaj. Ansambl De Caelis dobitnik nagrade Ivan Lukačić
Festivalski žiri 45. Varaždinskih baroknih večeri nagradu Ivan Lukačić za najviši izvodilački domet ansambla dodijelio je vokalnom ansamblu De Caelis. Vokalni ansambl De Caelis specijaliziran je za vokalnu srednjovjekovnu glazbu a cappella. Sačinjava ga pet glazbenica: Estelle Nadau, sopran, mezzosopranistice Caroline Tarrit, Eugenie de Mey i Laurence Brisset, koja je ujedno i umjetnička voditeljica te Marie-George Monet, alt. S programom pod nazivom En l'amoureux verger (Ljubavni voćnjak), ansambl je obuhvatio najvažnije višeglasne svjetovne oblike francuske ars nove (virelaie, rondeaue, balade, motete), pjesničkim sadržajem ih povezujući u skladnu programsku cjelinu, dodajući na kraju skladbu pod nazivom Vocis Caelestis suvremenog francuskog skladatelja Tierrya Escaicha, posvećenu upravo njima. Skladbe kompleksne polifonije i opore glazbene vertikale, još uvijek međusobno gotovo potpuno neovisnih dionica, kroz koje u isto vrijeme probija nastojanje da ih se nekako združi, intonacijski su, izvodilački i interpretativno iznimno zahtjevne. U čistoj, predanoj, posvećenoj izvedbi članica ansambla De Caelis te su skladbe zaživjele u punom intenzitetu i punoći. Usprkos oporosti i trpkosti ova je kompleksna glazba toplim pristupom i savršenom izvedbom svaki put iznova izrastala u skladne cjeline. Vodeći svaka svoju liniju slobodno, bez napora međusobno ih približavajući nadomak stapanja u trpke zvukovnosti, a onda ih opet udaljavajući do potpune neovisnosti, osluškujući se, a zatim opet u nekom trenutku izvijajući se iz tog gorko-slatkog zvukovnog tkanja, svaka je glazbenica pokazala ne samo vrhunsko pjevačko umijeće, kako solističko tako i ansamblsko, nego i suoblikovala vrhunski umjetnički doživljaj.