Petak, 30. rujna 2022.
Kneginec, Crkva sv. Magdalene
20.00 sati
Tamara Ivaniš: sopran Igor Paro: teorba Augustin Mršić: viola da gamba
Program: Skok u barok - večer baroknih pjesama 1. Marc-Antoine Charpentier (1643. - 1704.) - Sans frayeur dans ce bois
2. Robert de Visée (1655. - 1732.) - Prélude en Ré Majeur
Allemande
Chaconne des Harlequins
Gigue
3. Michel Lambert (1610. - 1696.) - Vos mespris chaque jour
4. Anonimus (Paris, 1703.) - J 'avais cru qu'en vous aymant
5. Tarquinio Merula (1595. - 1665.) - Folle è ben che si crede
6. Alessandro Piccinini (1566. - 1638.) - Partite variate sopra quest’aria francese detta l’Alemana
7. Giulio Caccini (1546. - 1618.) - Torna, deh torna, pargoletto mio
8. Giovanni Girolamo Kapsperger (1580. - 1651.) - Toccata arpeggiata - Sferraina
9. Virgilio Mazzochi (1597. - 1646.) - Sdegno campion audace
Marc-Antoine Charpentier (1643. – 1704.) bio je maître de musique i pjevač na dvoru vojvotkinje de Guise. Dužnosti njezinog kućnog skladatelja obavljao je sve do vojvotkinjine smrti 1688. godine. Uz to, kao skladatelj je surađivao je s kazalištem Comédie-Française. Od 1680-ih godina djeluje u službi francuskog prijestolonasljednika te pariških isusovaca. Skladbe koje je Charpentier pisao kao privatni skladatelj vojvotkinje bile su u njezinome vlasništvu te većinom nisu bile objavljivane za javnost. Stoga je velik dio njegovih skladbi do danas sačuvan u rukopisima. Nekoliko njegovih skladbi objavljeno je u časopisu Mercure galant, koji je donosio novosti iz života na dvoru, tekstove o aktualnim temama u intelektualnim i umjetničkim krugovima, osvrte na kazališne predstave, poetske tekstove i notne zapise nekih pjesama. U ovome časopisu objavljena je i Charpentierova pjesma Sans frayeur dans ce bois.
Robert de Visée (1655. – 1732.) svirao je gitatu, teorbu i lutnju. U službu na dvoru Luja XIV ušao je 1680. godine kao komorni glazbenik. Bio je i kraljev učitelj sviranja, a iz dnevničkih zapisa markiza de Dangeaua saznajemo da je uvečer redovito svirao gitaru pokraj kraljeva kreveta. Za života je objavio dvije zbirke skladbi za gitaru (Livre de guitare dédié au roi, 1682. i Livre de pièces pour la guitare, 1686.) te jednu zbirku skladbi za teorbu i lutnju (Pièces de théorbe et de luth, 1716.).
Michel Lambert (1610. – 1696.) za života je bio jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih skladatelja francuskih dvorskih pjesama (airs de cour). Riječ je o pjesmama svjetovnog sadržaja kakve su se u kasnom šesnaestom i u sedamnaestom stoljeću izvodile na francuskom dvoru. Profinjenog ugođaja te jednostavnih ritamskih i melodijskih linija, najčešće su bile namijenjene za solo glas uz pratnju lutnje ili gitare. Osim kao skladatelj, Lambert je bio cijenjen kao pjevač i učitelj pjevanja. Obrazovao se u zboru kapele Gastona d’Orléansa, starijeg brata Luja XIII. Godine 1661. postao je maître de la musique de la chambre du roi i na tom je položaju djelovao do svoje smrti.
Tarquinio Merula (1595. – 1665.) djelovao je kao orguljaš, violinist i skladatelj u Cremoni. U njegovu opusu zastupljene su i vokalne i instrumentalne glazbene vrste te se smatra jednim od najprogresivnijih skladatelja svoje generacije. Njegova pjesma Folle è ben che si crede objavljena je u zbirci virtuoznih skladbi za glas i basso continuo Curtio precipitato et altri Capricij... 1638. godine.
Alessandro Piccinini (1566. – 1638.) bio je talijanski lutnjist i skladatelj. Potječe iz obitelji lutnjista te je zajedno sa svojom braćom djelovao na dvoru obitelji d’Este u Ferrari. Nakon smrti vojvode Alfonsa II (1597.), Piccinini ulazi u službu kardinala Pietra Aldobrandinija, papinskog legata u Bologni i Ferrari. Piccinini je najpoznatiji kao autor dviju zbirki skladbi za lutnju: Intavolatura di Liuto et di Chitarrone, libro primo (1632.) i Intavolaturo di Liuto (1639.).
Talijanski skladatelj i pjevač Giulio Caccini (1546. – 1618.) djelovao je u Firenci te je bio jedan od članova Firentinske camerate, skupine humanista, glazbenika, pjesnika i intelektualaca koja je svojim djelovanjem doprinijela razvoju novog monodijskog stila i opere kao glazbene vrste. Najpoznatiji je kao autor zbirke Le nuove musiche (1602.), jedne od prvih zbirki monodija – jednoglasnih pjesama uz instrumentalnu pratnju čija je melodija usklađena sa sadržajem teksta, a ne više sa starim učenjima o harmoniji. Caccinijeva pjesma Torna, deh torna, pargoletto mio objavljena je u njegovoj drugoj zbirci monodija Nuove musiche e nuova maniera di scriverle (1614.).
Giovanni Girolamo Kapsperger (1580. – 1651.) talijanski je skladatelj, a svirao je lutnju, teorbu i gitaru. Djelovao je u Rimu, gdje je bio na glasu kao virtuozni glazbenik, što mu je omogućilo da održava prijateljske odnose s tamošnjim plemstvom, kao i s krugovima bliskim papi. Bio je vrlo plodan skladatelj te je dao značajan doprinos razvoju teorbe kao solističkog instrumenta.
Virgilio Mazzochi (1597. – 1646.) djelovao je u Rimu kao maestro di cappella u crkvi Il Gesù, bazilici Ivana Lateranskog i bazilisi sv. Petra. U njegovu opusu zastupljene su razne glazbene vrste, od sakralnih djela do opera. Svjetovna kantata Sdegno campion audace skladana je na tekst Giulia Rospigliosija, koji je kasnije postao papa Klement IX.
O izvođaču:
Tamara Ivaniš rođena je 1994. godine u Varaždinu. 2016 diplomirala je s izvrsnošću na akademiji za glazbu i primijenjenu umjetnost u Beču (MDW) u klasi prof. Karlheinz Hansera. Nositeljica je brojnih nagrada internacionalnih pjevačkih natjecanja poput „Iuventus Canti“ u Slovačkoj, Ferruccio Tagliavini, Hilde Zadek, Nico Dostal u Austriji. Sa 18 godina debitira u bečkom Schlosstheatru Schönbrunn kao Barbarina (Le nozze di Figaro- W.A.Mozart). 2015. godine pjeva ulogu Flaminie iz Haydnove Opere “Il mondo della luna” u Landestheatru Salzburg pod vodstvom dirigentice Mirge Gražinyté-Tyla. Od 2016 godine član je ansambla Landestheatra u Salzburgu gdje debitira kao Olympia (Hoffmannove priče- J. Offenbach), Ilia (Idomeneo- W.A.Mozart), Lisetta (La Gazzetta- G. Rossini), Pepi Pleininger (Wiener Blut- J.Strauss). 2019 debitira kao Frau Silberklang iz Mozartovog Schauspieldirektora u Stattsoperi Stuttgart (JOiN), te 2021 kao Blonde iz Otmice iz Seraja na festivalu Burg Gars u Austriji. 2022 mentor je na novoosnovanoj Hrvatskoj opernoj Akademiji u Varazdinu. U listopadu 2022 debitirati će kao Tamiris iz Mozartove opere „Il Re pastore“ u Salzburgu uz orkestar LÁrpeggiata dirigentice Christine Pluhar, te uz renomirane pjevače poput Rolanda Villazona.
Igor Paro, lutnjist i gitarist, klasičnu gitaru diplomirao je na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu 1986. godine u klasi Darka Petrinjaka. Studirao je ranu glazbu, renesansne i barokne lutnje od 1988. do 1994. godine u klasi Eugena Domboisa i Hopkinsona Smitha na Scholi Cantorum Basiliensis u Baselu, Švicarska. Igor Paro jedan je od pionira lutnje i povijesno obavještene interpretacije renesansne i barokne glazbe u Hrvatskoj. Kao solist i član različitih ansambala za ranu glazbu nastupao je u inozemstvu i na gotovo svim značajnijim festivalima u Hrvatskoj. 2017. godine osnovao je barokni ansambl Cappella Zriniana s ciljem istraživanja i predstavljanja glazbe iz vremena i okruženja Zrinskih i Frankopana. Ansambl je premijerno nastupio 2017. godine na 47. Varaždinskim baroknim večerima, a potom i u brojnim drugim gradovima – među ostalim u Čakovcu, Kutjevu, Valpovu, Vinkovcima, Osijeku, Lunu, Virovitici, te u Pečuhu i u Subotici. U suradnji s glumcem Zoranom Kelavom autor je zapaženih glazbeno-pjesničkih recitala posvećenih hrvatskoj renesansnoj i baroknoj baštini. Uključenjem još nekih glazbenika u rad renesansnog dua Paro/Kelava, 2018. godine osnovan je renesansni ansambl Plavca nova, posvećen istraživanju i izvođenju hrvatske renesansne glazbe. 2019./2020. Igor Paro je stručni savjetnik za renesansnu glazbu te autor i izvođač originalne glazbe za igrani film „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ o hrvatskom renesansnom pjesniku Petru Hektoroviću u režiji Milana Trenca. Na Pula Film Festivalu u rujnu 2020. godine za taj rad dobio je i Zlatnu Arenu za najbolju glazbu u filmu. Od 2011. godine predaje klasičnu gitaru i komornu glazbu na Umjetničkoj školi „Franjo Lučić“ u Velikoj Gorici. Od listopada 2021. godine primljen je u naslovno nastavno zvanje predavača na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu kao prvi predavač lutnje u Hrvatskoj. Piše stručne članke, objavljuje moderne transkripcije renesansne i barokne glazbe za lutnju i održava predavanja i majstorske radionice za ranu glazbu i lutnju. Član je HDGU (Hrvatskog društva glazbenih umjetnika).
Augustin Mršić, violončelist i gambist, rođen je u Zagrebu 1965. Diplomirao je violončelo na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1987. Iste godine dobitnik je Nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Kao član gudačkog kvarteta Baloković osvojio je prvu nagradu na Natjecanju muzičkih umjetnika u Zagrebu 1988. Djelovao je kao solo violončelist Hrvatskog komornog orkestra od njegovog osnutka do 1995. Bio je član Zagrebačke filharmonije od 1987. do 1997., a od 1997. djeluje kao solo violončelist orkestra Opere Hrvatskog Narodnog kazališta u Zagrebu. Kao komorni glazbenik i/ili solist surađivao je s više domaćih I europskih ansambala (Hrvatski barokni ansambl, Sintagma musicum, Dubrovački simfonijski orkestar, European Master Orchestra - Beč, Simfonijski orkestar “La Greccia” - Italija). Član je ansambla Responsorium s kojim nastupa na uglednim domaćim i europskim baroknim festivalima (Glazbene večeri u Sv. Donatu, Koncerti u Eufrazijani, Rovinjski barokni festival, Donaufestwochen – Austrija, Koblenzer Barockkonzerte – Njemačka i dr.) Snimio je nekoliko CD-a, uglavnom barokne glazbe. Okušao se i kao glazbeni producent CD-a Trogirski evanđelistar (12. st.) (Splitski književni krug, 1997.) te CD-a Zagrebačkog dua kontrabasista (Hrvatsko društvo skladatelja, 1998.).