Četvrtak, 29. 9. 2022.
Novi Marof, Kulturni centar Ivan Rabuzin
19:00 sati

T R I O C O R R E N T E

Metod Sironić, barokna flauta
Lea Sušanj Lujo, viola da gamba
Jelena Tihomirović, čembalo

 

Program:

„Po francuskom ukusu“

Jacques-Martin HOTTETERRE: Suita op.2 br. 4

Prelude
Allemande. La Fontainebleau
Sarabande. Le Depart
Air. La fleuri
Gavotte. La Mitilde
Branle de la vilage. l’Auteüil
1er Menuet. le Bealieu – 2e Menuet

Marin MARAIS: Les Voix humaines

Jacques-Martin HOTTETERRE: Echos, iz Pièces pour la flûte traversiere, Op.2

Jean Philippe RAMEAU: La Cupis, iz Pièces de clavecin en concerts

Jacques-Martin HOTTETERRE: Suita op.2 br. 3

Allemande. Le Cascade de St. Cloud
Sarabande. La Guimon
Courante. L’indefferente
Double
Rondeau. Le plaintif
Menuet. Le mignon
Gigue- L’ Italienne

Jacques Martin Hotteterre (1674. – 1763.), francuski glazbenik, skladatelj i učitelj glazbe, bio je član francuske obitelji glazbenika. Neki od njegovih predaka djelovali su u Parizu, gdje su se proslavili kao graditelji i svirači drvenih puhačkih instrumenata služeći kraljevskome dvoru. U Versaillesu i ostalim kraljevskim rezidencijama postojala je jasna razlika između dvorske i privatne glazbe, kao i razlika u statusu glazbenika koji su imali obavezu služiti dvorskoj glazbi odnosno privilegiju da budu prisutni na privatnim izvedbama. Jacques Martin Hotteterre je od 1689. godine svirao obou i basse de violon u ansamblu Grande Écurie koji je osiguravao glazbu za različite dvorske ceremonije, a godine 1717. dobio je kao flautist položaj komornog glazbenika u službi kralja.
Kao skladatelj, Hotteterre se smatra jednim od najznačajnijih predstavnika francuske glazbe za flautu. Također, za života je uživao velik ugled kao učitelj glazbe u aristokratskim krugovima te je velik dio njegovih skladbi pisan u didaktičke svrhe. Njegovo djelo Principes de la flûte traversière op. 1 smatra se prvim tiskanim udžbenikom za sviranje flaute.

Marin Marais (1656. – 1728.) francuski je skladatelj i gambist. Od oko 1675. godine svirao je u opernom orkestru u Parizu, čije je voditelj tada bio Jean-Baptiste Lully, a od 1679. godine djelovao je i kao kraljev komorni glazbenik. Kompoziciju je Marais učio kod Lullyja, kojemu je posvetio svoj prvi opus. Uz to, od Lullyja je učio i dirigiranje te ga je povremeno mijenjao na tom položaju, a početkom 1700-tih i sam je postao batteur de mesure opernog orkestra.
Marais je uživao velik ugled kao virtuozni svirač viole da gamba koji je razvio nove tehnike sviranja ovoga instrumenta. Poznato je da je ton posebne kvalitete postizao je oslanjajući se na rezonanciju praznih žica i njihovih alikvota. U nekim svjedočanstvima njegovih suvremenika čitamo da je svirao „poput anđela“ (Hubert Le Blanc, 1740.), a pojedini istraživači Maraisova opusa i djelovanja ističu da se opisana muzikalnost odražava i u njegovim brojnim skladbama za violu da gamba. Između 1686. i 1725. godine Marais je objavio ukupno pet svezaka koji sadrže skladbe za violu da gamba i basso continuo. Skladba Les Voix Humaines objavljena je u zbirci Pièces de viole, Livre 2, obavljenoj 1701. godine.

Francuski skladatelj i glazbeni teoretičar Jean Philippe Rameau (1683. – 1794.) dugo je djelovao kao orguljaš u crkvama diljem Francuske, a od 1722. godine do kraja života djeluje u Parizu. Dvadeset godina vodio je privatni orkestar A. J. J. Le Richea de la Pouplinièrea, poreznika i velikog pokrovitelja glazbe, a 1745. godine stupio je u službu kralja kao skladatelj kraljeve komorne glazbe. Rameaua se danas smatra jednim od najznačajnijih francuskih skladatelja 18. stoljeća, pri čemu su posebno značajne njegove opere i skladbe za čembalo. Uz to, svojim teorijskim spisima ostavio je značajan trag na području teorije glazbe.
Njegova zbirka Pièces de clavecin en concerts za čembalo, violinu ili flautu i violu da gamba nastala je 1741. godine. Sadrži 16 karakternih stavaka raspoređenih u 5 cjelina. Stavak La Cupis ime je dobio po Marie-Anne Cupis (1710. – 1770.), plesačici u kraljevskom baletu.

O izvođaču:


TRIO CORRENTE osnovan je 2018. godine u Rijeci voljom i entuzijazmom triju glazbenika koji su svoje glazbene afinitete prema ranoj glazbi htjeli izraziti i kroz povijesno obaviještenu izvedbenu praksu. Pijanistica Jelena Tihomirović od završenog studija na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu i poslijediplomskog na Visokoj školi za glazbenu umjetnost Ino Mirković u Lovranu, aktivno se bavi komornom glazbom u raznim sastavima, ponajviše u duu s flautistom Metodom Sironićem. Violončelistica Lea Sušanj Lujo, stalna je članica Simfonijskog orkestra HRT-a i već dulji niz godina djeluje u mnogim domaćim ansamblima za ranu glazbu i surađujući između ostalih sa sa brojnim uglednim imenima povijesno osviještene interpretacije npr. kao što su Enrico Onofri, Herve Niquet i Catherine Mackintosh. Metod Sironić od završnih studija u Lovranu i pariškoj Ecole Normale Alfred Cortot aktivno koncertira kao solist u orkestru i komornim sastavima. 2016. godine počinje samouko svirati baroknu flautu i kasnije se usavršava kod Martena Roota (HFK Bremen) i Benedeka Csaloga. Zajedno s Jelenom Tihomirović 2018. godine pokreće festival „Dani rane glazbe“ u Rijeci, te festival klasične glazbe „Lovran classic“. Trio Corrente festivalski je ansambl Dana rane glazbe u Rijeci i pokriva bogat repertoar djela od visokog baroka do ranog klasicizma na replikama originalnih instrumenata.

 


29.09. Novi Marof - Dnevni program 2022