Nedjelja, 27. rujna 2026.
Palača Sermage, 11.00 sati
Jutarnji koncert
RICERCAR CONSORT
Yetzabel Arias, sopran
Giovanna Pessi, harfa
Daniel Zapico, teorba i gitara
Philippe Pierlot, viola da gamba i umjetničko vodstvo
¡Ay que me río de Amor! /Ah, kako se smijem Amoru!
Juan Hidalgo
¡Ay que me río de Amor!
Sebastián Durón
Oye escucha/Yo no puedo, Aria grave
Anonymous
Españoleta
Sebastián Durón
Quantos temeis al rigor, Arieta ytaliana
Gaspar Sanz
Preludio, o Capricho arpeado por la Cruz
Sebastián Durón
Llorad, Tonada con viola
Diego Fernández de Huete
Gallardas
Antonio de Literes
En brazos de l'alba
Ojos
Sebastián Durón
Sosieguen, descansen
Gaspar Sanz
Pavanas con Partidas al Aire Español
Sebastián Durón
Si el susto, si el ansia
Martín y Coll/Philippe Pierlot
Danza del âcha
Sebastián Durón
Frondoso laurel
Sebastián Durón
Ay de mi santos cielos
Sebastián Durón
Baya pues rompuendo el ayre, Jacara solo muy airosa
(©Aline Blondiau)
Ricercar – tražiti, istraživati – ideja je vodilja ansambla Ricercar Consort od njegova osnutka. Svoju prvu koncertnu turneju ansambl je održao 1985. godine s Bachovom Muzičkom žrtvom, nakon što je već sa svojim snimkama, posebice njemačkih baroknih kantata i instrumentalne glazbe, stekao zavidan međunarodni ugled. Pod umjetničkim vodstvom Philippea Pierlota, ansambl istražuje barokni repertoar, od komorne glazbe do opere i oratorija, osvajajući publiku interpretacijama koje odlikuju dubina i interpretativna preciznost. Ansambl je ostvario brojne snimke za diskografsku kuću Mirare među kojima se izdvajaju Magnificat i Muka po Ivanu J. S. Bacha, božićne kantate, talijanska glazba za ansambl viola i sopran, Pergolesijeva Stabat Mater te Buxtehudeov ciklus Membra Jesu nostri. U suradnji s ansamblom Collegium Vocale Gent i Bernardom Foccroulleom ansambl je snimio i Bachove kantate, objavljene na albumu Soli Deo Gloria. Među novijim izdanjima ističu se Salvator Mundi (2023), posvećen Buxtehudeovim kantatama te Da Pacem (2024) s djelima Heinricha Schütza i Johanna Hermanna Scheina. Ansambl djeluje uz potporu Federacije Valonija-Bruxelles (Fédération Wallonie-Bruxelles) i organizacije Wallonie-Bruxelles International, koja podupire njegova međunarodna gostovanja.
Philippe Pierlot rođen je u Liègeu. Gitaru i lutnju počeo je učiti samostalno, a potom se posvetio violi da gamba, koju je studirao kod Wielanda Kuijkena. Umjetnički je voditelj ansambla Ricercar Consort, a najveći dio njegova umjetničkog djelovanja posvećen je repertoaru 17. stoljeća, u sklopu kojega je publici predstavio brojne manje poznate skladatelje i djela velike umjetničke vrijednosti. Njegov repertoar obuhvaća i djela suvremenih autora, od kojih su mu neka posvećena, a jedan je od rijetkih glazbenika koji sviraju bariton (viola di bordone/bordone ili baritono), danas slabo poznat instrument za koji je Haydn skladao gotovo 150 djela. Za taj je instrument priredio niz programa i obrada, među kojima su Schubertiade s Julianom Prégardienom i Beethovenove Irish Songs s Marijom Keohane. Važno mjesto u njegovu repertoaru zauzimaju solistička i ansamblska djela za violu da gamba. Priredio je i ponovno predstavio niz glazbeno-scenskih i vokalno-instrumentalnih djela, među kojima su Monteverdijeva opera Il ritorno d’Ulisse in patria, izvođena među ostalim u Théâtre de la Monnaie u Bruxellesu, Lincoln Centeru u New Yorku, Hebbel-Theateru u Berlinu i na Melbourne Festivalu, zatim Sémélé Marina Maraisa te Bachova Muka po Marku. Među njegovim novijim snimkama na violi da gamba izdvajaju se albumi Les Filles de Ste Colombe, posvećen glazbi Sainte-Colombea, Consorts for Dystracted Times i Meditation, objavljeni za diskografsku kuću Flora, koju je osnovao sa svojim kolegama. Kao dirigent i umjetnički voditelj posljednjih je godina realizirao Bachovu Muku po Ivanu u Parizu u suradnji s ansamblom Les Talens Lyriques i redateljem Calixtom Bieitom te Muku po Mateju u Belgiji, Francuskoj i Izraelu s Jerusalem Baroque Orchestra. Posebno mjesto u njegovu umjetničkom djelovanju zauzima dugogodišnja suradnja s Jordijem Savallom i ansamblom Hespèrion XXI, kao i komorniji projekti s glazbenicima poput teorbista Daniela Zapica i sopranistice Céline Scheen. Značajan dio svojega vremena posvećuje i mladim glazbenicima, organizirajući majstorske tečajeve i druge glazbene projekte u svojem rodnom kraju, u Spa. Djeluje uz potporu Federacije Valonija-Bruxelles (Fédération Wallonie-Bruxelles).
Sopranistica kubanskoga porijekla, Yetzabel Arias međunarodno je afirmirana interpretkinja baroknoga i klasicističkog repertoara. Glazbeno obrazovanje započela je u djetinjstvu, diplomiravši zborsko dirigiranje na Konzervatoriju Amadeo Roldán te klasično pjevanje na Visokom institutu za umjetnost (Instituto Superior de Arte) u Havani. Vokalno usavršavanje nastavila je na Accademia Internazionale della Musica u Milanu. Nastupala je u uglednim koncertnim dvoranama i na festivalima kao što su Accademia Nazionale di Santa Cecilia u Rimu, Concertgebouw u Amsterdamu, Auditorio Nacional de Música u Madridu, Bachfest Leipzig, Tonhalle u Zürichu i Konzerthaus u Beču. Među novijim nastupima izdvajaju se gostovanje s ansamblom Ricercar Consort na Festivalu rane glazbe u Utrechtu 2025. godine te europska turneja s Monteverdijevim L’Orfeom. Surađivala je s orkestrima kao što su Amsterdam Baroque Orchestra, Berlinska filharmonija, Orkestar Arene di Verona, Simfonijski orkestar NHK iz Tokija, Nacionalni orkestar Lyona, Haaška filharmonija i Šangajski simfonijski orkestar, kao i s uglednim ansamblima za ranu glazbu, među kojima su Capella Reial de Catalunya, La Risonanza, Accademia Bizantina, I Barocchisti, Ricercar Consort, La Venexiana i La Fonte Musica. Dobitnica je nagrada na međunarodnim natjecanjima te je ostvarila brojne diskografske snimke. Nastupala je diljem Europe, u Izraelu, Japanu, Kanadi, Kini te Sjevernoj i Južnoj Americi.
Giovanna Pessi rođena je u Baselu u Švicarskoj. Harfu je počela svirati u ranoj dobi, a povijesnu harfu i povijesnu izcvodilačku praksu studirala je na Schola Cantorum Basiliensis, usavršavajući se kod Heidrun Rosenzweig u Baselu i Edwarda Witsenburga u Den Haagu. Obrazovanje je nastavila na Staatliche Hochschule für Musik Trossingen kod norveškog lutnjista Rolfa Lislevanda. Niz godina se intenzivno posvećuje i suvremenoj glazbi na baroknoj harfi te redovito surađuje s glazbenicima i skladateljima norveške suvremene i jazz-scene. Sudjelovala je na nekoliko diskografskih izdanja za ECM Records iz Münchena. Za istu je diskografsku kuću snimila i vlastiti album If Grief Could Wait, ostvaren u suradnji sa svojim ansamblom i norveškom pjevačicom Susannom Wallumrød. Kao solistica i komorna glazbenica na području rane glazbe surađivala je s brojnim istaknutim umjetnicima. Posebno mjesto u svojem djelovanju zauzima suradnja s pjevačima, a dugogodišnje umjetničko partnerstvo povezuje je sa sopranisticom Céline Scheen. Nastupala je i s Rolfom Lislevandom, Philippeom Pierlotom i Marcom Ambrosinijem te sudjelovala na brojnim diskografskim snimkama. Među njima se izdvajaju Händelov Koncert za harfu s ansamblom Ricercar Consort te album Liquide Perle, posvećen talijanskoj glazbi 17. stoljeća. Nastupala je u opernim produkcijama i na koncertima pod ravnanjem uglednih dirigenata, među kojima su Philippe Pierlot s ansamblom Ricercar Consort, Ottavio Dantone s ansamblom Accademia Bizantina te Nikolaus Harnoncourt s ansamblom Concentus Musicus Wien.
Daniel Zapico rođen je u Langreu u Asturiji. Od rane mladosti usmjerio se prema ranoj glazbi, a specijalizaciju iz teorbe započeo je na Konzervatoriju za glazbu u rodnome gradu. Studij je s najvišim ocjenama završio na Escola Superior de Música de Catalunya (ESMUC) u klasi Xaviera Díaza-Latorrea, a zatim je na Universitat Autònoma de Barcelona završio diplomski studij muzikologije, glazbene pedagogije i interpretacije rane glazbe. Njegov solistički album Au monde, s vlastitim transkripcijama francuske barokne glazbe za teorbu, naišao je na izvrstan odjek međunarodne kritike te osvojio priznanja Diapason d’Or i ffff časopisa Télérama, kao i najviše ocjene časopisa Pizzicato, Melómano i Ritmo. Album je bio nominiran i za nagrade MIN i International Classical Music Awards (ICMA). Kao jedan od osnivača ansambla Forma Antiqva, tijekom više od dva desetljeća nastupao je na vodećim međunarodnim festivalima. Ansambl je dobitnik više priznanja, među kojima je i nagrada MIN za album Concerto Zapico Vol. 2. Zapico redovito surađuje i s ansamblima La Ritirata i Ricercar Consort, s kojima nastupa u uglednim koncertnim prostorima i na festivalima poput White Light Festivala u Lincoln Centeru u New Yorku i La Folle Journée. U suradnji s Ninom Laisné sudjelovao je u produkciji Romances inciertos, un autre Orlando, izvedenoj više od stotinu puta, među ostalim na Festivalu u Avignonu i u pariškom Théâtre National de Chaillot. Iz njihove suradnje nastala je i Arca ostinata, minijaturna opera za teorbu, praizvedena 2021. godine u Annecyju, a potom predstavljena, među ostalim, u Centre Pompidou u Parizu i Arsenalu u Metzu. Surađivao je s brojnim istaknutim umjetnicima i ansamblima međunarodne glazbene scene, među kojima su Leonardo García Alarcón, Maxim Emelyanychev, Riccardo Muti, Christina Pluhar, Cappella Mediterranea, Il Pomo d’Oro i L’Arpeggiata. Dobitnik je više priznanja, uključujući Asturiano del Mes, Premios de la Música en Asturias, Premio Serondaya za kulturnu inovaciju i Zlatnu medalju Foro Europeo Cum Laude.