Ponedjeljak, 26. rujna
Valpovo, dvorac Prandau Norman, 19 sati
Iberian Baroque Ensemble
Izvođači:
Alexandre Andrade – barokna flauta
Jardel Souza – viola da gamba
João Ferreira – teorba
Program: Glazba na dvorovima Italije i Pirenejskog poluotoka u 18. stoljećuAntonio Vivaldi / Nicolas de Chédeville Sonata II, op. 13 “Il Pastor Fido”
Adagio, Allegro Assai, Sarabanda, Allegro Carlos de Seixas Toccata u g-molu
Diego Ortiz Recercada prima
Recercada Prima sobre tenores italianos
Domenico Scarlatti Sonata K.89
Allegro, Grave, Allegro Sonata K.81 Grave, Allegro, Grave, Allegro
Il pastor fido zbirka je 6 sonata namijenjenih za musette (francuski instrument sličan gajdama), organistrum, flautu, obou ili violinu uz pratnju bassa continua. Iako je kao skladatelj ovih sonata naveden Antonio Vivaldi, njihov je autor zapravo Nicolas de Chédeville (1705.-1782.), francuski glazbenik koji je svirao obou i musette. On je 1737. godine s Jean-Noëlom Marchandom u tajnosti dogovorio izdavanje vlastitih skladbi pod Vivaldijevim imenom. Njihova varka razotkrivena je nekoliko godina kasnije, kada je trebalo obnoviti nakladnička prava na zbirku. Ne zna se sa sigurnošću zašto je Chédeville odlučio objaviti ove skladbe kao Vivaldijeve, no pretpostavlja se da je jedan od razloga bila njegova želja za popularizacijom musettea, što je planirao postići uz pomoć imena poznatog skladatelja.
Carlos de Seixas (1704.-1742.) bio je portugalski orguljaš i skladatelj, a danas se smatra jednom od najvažnijih ličnosti portugalske glazbe 18. stoljeća. Već u dobi od 14 godina postao je orguljaš katedrale u Coimbri, a dvije godine kasnije dobiva radno mjesto orguljaša kraljevske kapele u Lisabonu, gdje je nastavio djelovati do kraja života. Velik dio Seixasovih skladbi do danas nije sačuvan, što je vjerojatno posljedica velikog potresa koji je 1755. godine pogodio Lisabon. U popisima muzikalija iz 18. stoljeća zabilježeno je da je Seixas autor 700 toccata za instrumente s tipkama, a do danas ih je sačuvano 88. Jedna od njih je i Toccata u g-molu, koja se na današnjem koncertu izvodi u obradi za flautu, teorbu i violu da gamba.
Diego Ortiz (1510.-1570.) španjolski je skladatelj i glazbeni teoretičar koji je djelovao kao maestro di cappella u službi španjolskih potkraljeva u Napulju. Za povijest glazbe od posebnog je značaja njegovo djelo Tratado de glosas (1533.), prvi tiskani priručnik o ornamentaciji namijenjen sviračima gudačkih instrumenata. Ovaj Ortizov spis danas je važan izvor informacija o načinima izvođenja instrumentalne glazbe 16. stoljeća. Sadrži najstariji zabilježeni opis legato-tehnike sviranja, kao i opise brojnih improvizacijskih tehnika kakve su prakticirali glazbenici toga doba. Osim toga, u njemu se nalazi i mnoštvo notnih zapisa kojima Ortiz pokazuje kako bi takve improvizacije doista mogle zvučati. Recercada prima i Recercada prima sobre tenores italianos dio su ove Ortizove publikacije.
Domenico Scarlatti (1685.-1757.) jedan je od najpoznatijih skladatelja i čembalista 18. stoljeća. Djelovao je u Rimu kao maestro di cappella Marije Kazimire, poljske kraljice u egzilu, a kasnije i kao maestro di cappella u crkvi sv. Petra. U Rimu je njegovao prijateljske odnose s portugalskim ambasadorom, a 1719. godine otputovao je u Lisabon gdje je nekoliko godina radio kao maestro di cappella u službi kralja Ivana V. Uz to, Scarlatti je pružao glazbenu poduku kraljevu bratu Antoniju i kćeri, princezi Mariji Barbari, budućoj kraljici Španjolske. Scarlattijeve sonate K.89 i K.81 vjerojatno su skladane na portugalskom dvoru gdje su ih izvodili njegovi učenici.
O izvođaču:
Iberian Baroque Ensemble osnovan je 2014. godine na poticaj flautista Alexandrea Andradea. Glavni cilj ovog glazbenog projekta je spajanje muzikoloških istraživanja s izvođenjem španjolske i portugalske glazbe 18. stoljeća. Uz to, ansambl pridaje veliku važnost promociji rane glazbe i povijesnih instrumenata među mladim naraštajima glazbenika. Iberian Baroque Ensemble nastupa u različitim formacijama koje su uvijek prilagođene repertoaru pojedinih koncerata. Uz baroknu flautu, u ansamblu su zastupljeni i drugi povijesni instrumenti poput barokne oboe i fagota, šalmaja, barokne violine i violončela, čembala, viole da gamba i lutnje. Od svoga osnutka ansambl je ostvario uspješne suradnje s lokalnim vlastima, udrugama, sveučilištima, muzičkim akademijama, muzejima i festivalima u Portugalu, Španjolskoj, Češkoj, Srbiji i Brazilu.