Koncert uz baroknu kavu
Ansambl Minstrel
Program:
Salamone Rossi:
Sinfonia a 5 et a 3 si placet detta la Narciso
Gagliarda a 5 et a 3 si placet detta la Narciso iz zbirke Il primo libro delle Sinfonie et Gagliarde, 1607.
Yitga dal veyitkadash, uglazbljenje himna Kaddish, 1622.
Gagliarda a 5 et a 3 si placet detta la Norsina
Claudio Monteverdi:
O rosetta, che rosetta iz zbirke Scherzi musicali, 1607.
Lidia spina del mio core iz zbirke Scherzi musicali, 1607.
Vi ricorda, o Broschi Ombrosi, arija Orfeja iz drugog čina opere Orfej, 1607.
Anonimus:
Bache bene venies iz zbirke Carmina burana
Anonimus:
Hanacpachap cussicuinin iz zbirke Ritual Formulario e Institucion de Curas, Lima, Peru, 1631.
Luys de Milán:
Pavana i Gallarda iz zbirke Libro de musica de vihuela de mano intitulado El maestro, 1536.
Juan del Encina:
Amor con Fortuna iz zbirke Institucción de música sobre la guitarra española, Zaragoza, 1674.
Bartomeu Cárceres
Pavana Tantanlan falalalan – Gallarda Sus, sus, no mas dormir, fragment iz zbirke La trulla, Las Ensaladas de Flecha, 1581.
Anonimus:
Rodrigo Martinez iz zbirke Cancionero Musical de Palacio, 16. Stoljeće
Juan Arañés:
Chacona A la vida bona iz zbirke Libro segundo de tonos y villancicos, 1624.
Izvođači:
Marta Lončar, sopran
Vesna Matana Matić, mezzosopran i blokflauta
Nenad Kosak, tenor
Luka Marohnić, bas
Pedro Abreu, vihuela
Sandra Munić, alt, sopranska viola da gamba i čembalo
Ante Beno, blokflaute, cornamuse, šalmaj
Marija Vukovojac-Dugan, basovska viola da gamba
Fran Krsto Šercar, udaraljke
Hrvoje Sironić, barokni trombon
Ansambl za ranu glazbu Minstrel svoju djelatnost usmjerava na izvođenje vokalnih i instrumentalnih djela iz razdoblja srednjeg vijeka, renesansne i ranog baroka. Ansambl je odabrao ime Minstrel, što znači svirač, pjevač i zabavljač na srednjovjekovnom engleskom dvoru, jer publici želi upravo na takav način približiti najljepše skladbe rane glazbe. Širok repertoar ansambla sadržava duhovne i svjetovne skladbe različitog karaktera i sadržaja, oblika i izvođačkog sastava. Težnja ansambla je da pored vrhunskih europskih skladatelja, primjerice Dowlanda, Attaignanta, Farmera, Susata i Arbeaua, predstavi slušateljstvu rijetko izvođena glazbena dostignuća hrvatskih skladatelja toga vremena, ali i stranih skladatelja koji su djelovali na našoj obali. Tako izvode djela Vinka Komnena, Julija Skjavetića, Tomasa Cecchinija, Vinka Jelića, Ivana Lukačića i Lamberta Courtoysa. Senzibilizirati publiku i popularizirati ranu glazbu, zajednički je cilj članova Minstrela i njihovih gostiju. Osim koncerata duhovne i svjetovne rane glazbe, ansambl priređuje i edukativne koncerte za djecu osnovnih i srednjih škola u kojima kroz govorne dijelove predstavljaju priče o životu i radu ljudi u vrijeme renesanse.
Umjetnički je voditelj Minstrela Ante Beno.
Ansambl Minstrel nastupao je u nizu zagrebačkih dvorana te u svim krajevima Hrvatske i inozemstvu, na pojedinačnim koncertima te u sklopu većih manifestacija.
Za izdavačku kuću Menart ansambl Minstrel je 2011. godine snimio nosač zvuka pod naslovom Dobrodošli u renesansu te u vlastitom izdanju Vaghe ninfe s hrvatskom ranom glazbom.
Dvor u talijanskom gradiću Mantovi na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće bio je poprište velikih zbivanja na području glazbene umjetnosti. Dvor obitelji Gonzaga bio je mjesto na kojem su boravili poznati glazbenici onoga doba, a među njima je bio i židovski violinist i skladatelj Salamone Rossi (vjerojatno Mantova, oko 1570. – oko 1630.). Svojim je djelima ponajviše doprinio razvoju trio sonate i komornog dueta. Pisao je i madrigale koji su izdani u pet knjiga. U drugoj je knjizi iz 1602. dodao i dionicu bassa continua koja je zamijenila tabulature chitarronea iz prve knjige, objavljene 1600. godine. Njegov stil karakterizira bliskost pastoralama Luce Marenzija i ranih djela Claudija Monteverdija. Instrumentalna glazba na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće relativno je nova pojava, a upravo je u njoj Rossijev opus najviše došao do izražaja. Sinfonie su najvjerojatnije zamišljene kao preludiji ili ritornella nekim vokalnim skladbama u maniri lutnjističkih ricercara, a postoji i određeni broj plesnih stavaka kao što su Gagliarde. Sinfonie i Gagliarde koje se izvode na večerašnjem koncertu, objavljene su u zbirci Sinfonie e gagliarde iz 1607. Osim instrumentalne glazbe, za Rossijevo je stvaralaštvo specifično i uglazbljenje židovskih duhovnih tekstova među kojima se ističe zbirka Solomonove pjesme koja se sastoji od 33 polifona uglazbljenja židovskih psalama, himana i ostalih liturgijskih tekstova. Među takva uglazbljenja ubraja se i kaddish, himan u Jahvinu čast. Rossi je napisao dvije verzije – troglasnu i peteroglasnu, a obje je naslovio Yitga dal veyitkadash.
Na dvoru u Mantovi djelovao je i Claudio Monteverdi (Cremona, 1567. – Venecija, 1643.), ponajprije kao pjevač i violist, da bi tek kasnije postao cijenjenim skladateljem. U dobi od 40 godina izdao je zbirku Scherzi musicali. Iza sebe već je imao, pojedinim suvremenicima kontroverznu, Četvrtu knjigu madrigala u kojoj se očituje promjena stila s kasnorenesansnog na ranobarokni. Zbirka je bila kontroverzna Giovanniju Artusiju koji je napadao suvremene skladatelje za neprimjerena harmonijska rješenja, kao što su brojne disonance. U predgovoru Petoj knjizi madrigala izdanoj 1605. jednostavno je predložio da se glazba podijeli u dva pravca – jedan koji će se nazvati prima pratica i drugi koji će se nazvati seconda. U duhu potonje prakse nastali su i Scherzi musicali, zbirka osamnaest troglasnih skladbi s continuom. Predgovor, koji je napisao sam autor, nalaže da se Ritornello mora izvesti dvaput na početku te nakon svake strofe, a izvode ih dvije viole i chitarrone, čembalo ili neki drugi sličan instrument. U istoj godini Monteverdi je napisao djelo koje je utemeljilo glazbenoscensku vrstu kakvom je danas poznajemo – operu. Orfej je udario temelje razvoju opere u modernom smislu. Opera se sastoji od prologa i pet činova. Praizvedena je u vrijeme karnevala u Mantovi u palači mantovanskog vojvode. Drugi čin odvija se na tračkim poljima na kojima Orfej sa zborom riječima Ecco pur ch’a voi ritorno započinje niz glazbenih odlomaka u kojima sa svojim društvom slavi užitke dana. Nakon niza strofnih arija nimfi i pastira, Orfej pjeva ariju Vi ricorda, o boschi ombrosi u četiri strofe u kojoj pripovijeda o tuzi koju je proživljavao prije nego ga je Euridika prihvatila. Nažalost, nakon njegove arije ulazi glasnica koja donosi žalosnu vijest o Euridikinoj smrti.
Rukopis Bavarske državne knjižnice pod signaturom Clm 4660 naslovljen je Carmina burana. Čuvena zbirka ime je dobila prema njemačkom samostanu Benediktbeuern u kojem je rukopis i pronađen. Pjesme i dramatski tekstovi potječu uglavnom iz 11. i 12. stoljeća, a poneki čak i iz 13. Pretpostavlja se da rukopis ipak nije nastao u samostanu u blizini Münchena već u Austrijskoj pokrajini Tirolu. Tekstovi sakupljeni u zbirci uglavnom su lascivni, nepristojni i satirički. Većina je napisana na srednjovjekovnom latinskom, nekolicina na srednje visokom njemačkom, a poneki su napisani i na starofrancuskom, provansalskom jeziku. Autori nisu poznati, ali zna se da su ih pisali golijardi, te klerici i studenti koji su se s podsmjehom odnosili prema katoličkoj crkvi.
Kada je započela kolonizacija Sjeverne i Južne Amerike, u Južnoj se naročito provodilo pokrštavanje lokalnog stanovništva. Kada je u pitanju glazba, misionari nisu donosili samo koralnu glazbu već i suvremenu, polifonu, a lokalno stanovništvo su učili i izradi i sviranju instrumenata. Među svećenicima koji su se doselili u Južnu Ameriku bio je i Juan de Peréz Bocanegra koji je napisao Ritual formularia, svojevrsni priručnik na kečuanskom i španjolskom jeziku s osvrtima na kršćanske tradicije, kao i na one Inka. Najpopularniji dio zbirke postao je Hanacpachap cussicuinin, himan u čast Djevice Marije, koji je napisan u potpunosti na kečuanskom. Četveroglasni himan sastavljen je od safičkih strofa i namijenjen je pjevanju u procesijama. Ova se skladba smatra najstarijim tiskanim polifonim glazbenim djelom u objema Amerikama.
A autor najstarije tiskane glazbe za vielu bio je Luys de Milán, španjolski glazbenik i pisac koji je napisao djelo Libro de musica de vihuela de mano intitulado El maestro, izdano u Valenciji 1536. Pretpostavlja se da je Libro de musica… upravo zbog dijela u naslovu „El maestro“ napisan kao priručnik za učenike viele. Skladbe su u zbirci, iz didaktičkih razloga, poredane od lakših prema težima. Sastoji se od više od četrdeset fantazija, šest pavana, dvanaest španjolskih i portugalskih villancica, uglazbljenih talijanskih soneta te romanci. Pavana je dvorski ples koji svoje korijene ima u 16. stoljeću i najvjerojatnije je talijanskog porijekla. Naziv vjerojatno znači „od Padove“, pa se pretpostavlja da upravo iz tog grada i potječe. Za razliku od mirnije pavane, galliarda je živahni dvorski ples u trodobnoj mjeri, a u praksi u 16. stoljeću obično se izvodio u paru s pavanom.
Suvremenik i sunarodnjak Luysa de Milána bio je Juan del Encina (Salamanca, 1468. – León, 1529. ili 1530.) Osim što se bavio skladanjem, bio je pjesnik i dramski pisac. Zanimljivo je da je bio poprilično ambiciozan i htio je napredovati na pozicijama, pa je i to jedan od razloga njegovih posvećivanja djela raznim svjetovnim i crkvenim velikodostojnicima. Iako je veliki broj djela posvetio španjolskoj kraljevskoj obitelji, nikada nije bio član kraljevske kapele. Zaredio se za svećenika i radio je u mnogim katedralama, no nijedno duhovno djelo nije sačuvano (niti je uopće poznato da je i napisano). Villancico je glazbena vrsta koja potječe iz Španjolske. Sastoji se od nekolicine strofa koje se nazivaju copla a između prije i poslije svake nalazi se refren (estribillo). Najveći broj sačuvanih skladbi Juana del Encine čine villancicosi, a među najpoznatijima je Amor con fortuna, četveroglasni villancico, koji je sačuvan u zbirci Institucción de música sobre la guitarra española tiskanoj u Zaragozi, 1674.
Nije poznato kada je rođen, niti umro katalonski skladatelj Bartomeu Cárceres. Tek je poznato da je djelovao oko 1546. te da je poznat po ensaladama (što na španjolskom doslovno znači salata), vrstom quodlibeta koja je bila popularna u 16. stoljeću. Jedna Cárceresova ensalada, La trulla, sačuvana je u zbirci ensalada koju je objavio Mateo Flecha, nećak istoimenog skladatelja čija su djela objavljena.
Cancionero Musical de Palacio španjolska je rukopisna zbirka u kojoj je sačuvana renesansna glazba nastala u razdoblju od otprilike četrdeset godina. Sastoji se od 458 djela uglavnom napisanih na španjolskom jeziku, iako se pojavljuju i djela na latinskom, francuskom, katalonskom i portugalskom. Polifone skladbe rukopisa nastale su u vrijeme vladavine katoličkih monarha, a teme su raznolike: romantične, satiričke, viteške, religiozne, burleskne, kao i glazbeni stilovi, pa se tako može naći skladbi od popularnih tradicijskih pjesama do elaboriranih skladbi. Poznata su imena 52 skladatelja, dok su ostali anonimni. Anoniman je i skladatelj villancica Rodrigo Martinez.
Villancico kao vrsta pisao se i na početku 17. stoljeća, a tome svjedoče djela Juana Arañésa (Katalonija, ? – Seo de Urgel, 1649. ili kasnije), španjolskog skladatelja koji je kratko djelovao i u Italiji. Objavio je Libro segundo de tonos y villancicos za jedan do četiri glasa i gitaru u Rimu 1624. Naslov zbirke sugerira da se radi o drugoj knjizi, ali prva je nažalost izgubljena. Libro segundo… sastoji se od dvanaest svjetovnih skladbi, uključujući završnu chaconu A la vida bona koja je prvo tiskano djelo te vrste koje je napisao španjolski skladatelj.
Dario Poljak
Nedjelja, 22. rujna 2013.
Stari grad Varaždin
Renesansna dvorana , 11 sati
Koncert uz baroknu kavu
Ansambl Minstrel
Ana Lice, sopran
Vesna Matana Matić, mezzosopran i blokflauta
Nenad Kosak, tenor
Luka Marohnić, bas
Pedro Abreu, vihuela
Sandra Munić, alt, sopranska viola da gamba i čembalo
Ante Beno, blokflaute, cornamuse, šalmaj
Marija Vukovojac-Dugan, basovska viola da gamba
Fran Krsto Šercar, udaraljke
Hrvoje Sironić, barokni trombon
Program:
Salamone Rossi:
Sinfonia a 5 et a 3 si placet detta la Narciso
Gagliarda a 5 et a 3 si placet detta la Narciso iz zbirke Il primo libro delle Sinfonie et Gagliarde, 1607.
Yitga dal veyitkadash, uglazbljenje himna Kaddish, 1622.
Gagliarda a 5 et a 3 si placet detta la Norsina
Claudio Monteverdi:
O rosetta, che rosetta iz zbirke Scherzi musicali, 1607.
Lidia spina del mio core iz zbirke Scherzi musicali, 1607.
Vi ricorda, o Broschi Ombrosi, arija Orfeja iz drugog čina opere Orfej, 1607.
Anonimus:
Bache bene venies iz zbirke Carmina burana
Anonimus:
Hanacpachap cussicuinin iz zbirke Ritual Formulario e Institucion de Curas, Lima, Peru, 1631.
Luys de Milán:
Pavana i Gallarda iz zbirke Libro de musica de vihuela de mano intitulado El maestro, 1536.
Juan del Encina:
Amor con Fortuna iz zbirke Institucción de música sobre la guitarra española, Zaragoza, 1674.
Bartomeu Cárceres
Pavana Tantanlan falalalan – Gallarda Sus, sus, no mas dormir, fragment iz zbirke La trulla, Las Ensaladas de Flecha, 1581.
Anonimus:
Rodrigo Martinez iz zbirke Cancionero Musical de Palacio, 16. Stoljeće
Juan Arañés:
Chacona A la vida bona iz zbirke Libro segundo de tonos y villancicos, 1624.
O izvođaču:
Ansambl za ranu glazbu Minstrel svoju djelatnost usmjerava na izvođenje vokalnih i instrumentalnih djela iz razdoblja srednjeg vijeka, renesansne i ranog baroka. Ansambl je odabrao ime Minstrel, što znači svirač, pjevač i zabavljač na srednjovjekovnom engleskom dvoru, jer publici želi upravo na takav način približiti najljepše skladbe rane glazbe. Širok repertoar ansambla sadržava duhovne i svjetovne skladbe različitog karaktera i sadržaja, oblika i izvođačkog sastava. Težnja ansambla je da pored vrhunskih europskih skladatelja, primjerice Dowlanda, Attaignanta, Farmera, Susata i Arbeaua, predstavi slušateljstvu rijetko izvođena glazbena dostignuća hrvatskih skladatelja toga vremena, ali i stranih skladatelja koji su djelovali na našoj obali. Tako izvode djela Vinka Komnena, Julija Skjavetića, Tomasa Cecchinija, Vinka Jelića, Ivana Lukačića i Lamberta Courtoysa. Senzibilizirati publiku i popularizirati ranu glazbu, zajednički je cilj članova Minstrela i njihovih gostiju. Osim koncerata duhovne i svjetovne rane glazbe, ansambl priređuje i edukativne koncerte za djecu osnovnih i srednjih škola u kojima kroz govorne dijelove predstavljaju priče o životu i radu ljudi u vrijeme renesanse.Umjetnički je voditelj Minstrela Ante Beno.Ansambl Minstrel nastupao je u nizu zagrebačkih dvorana te u svim krajevima Hrvatske i inozemstvu, na pojedinačnim koncertima te u sklopu većih manifestacija.Za izdavačku kuću Menart ansambl Minstrel je 2011. godine snimio nosač zvuka pod naslovom Dobrodošli u renesansu te u vlastitom izdanju Vaghe ninfe s hrvatskom ranom glazbom.
