Naziv izložbe: „Doživjeti drukčije“
Tematska, međunarodna, žirirana izložba suvremene keramike
Vrijeme održavanja izložbe: 21.9.- 23.11. 2024.
Mjesto održavanja: KERAMEIKON-ova Galerija K10, Varaždin, Kukuljevićeva 10
Autorica koncepcije i kustosica izložbe: Višnja Slavica Gabout
Koordinacija i asistencija: Željka Bračko, Sanja Brezovec, Smiljana Brezovec Meštrić
Organizator izložbe: KERAMEIKON-HKU, Hrvatsko keramičarsko udruženje
Partner izložbe: Festival „Varaždinske barokne večeri“
Otvorenje izložbe: subota, 21.9.2024.u 18h
Vrste radova u izložbi: suvremene keramičke skulpture, skulpturalne kompozicije, asamblaži, reljefi i instalacije.
O izložbi
Bliža i dalja prošlost često su se u nova vremena nastojala kroz umjetničke pokrete i pravce oživjeti na nov način te interpretirati modificirano, u suglasju s novim pristupima, novom percepcijom, ili novim medijima. Odmjeravanja iskustava pritom su uvijek pronalazila paralele, obogaćujući priče, sjećanja, likovni tekst i značenjski kontekst. Keramičari koji sudjeluju u projektima vezanim uz „Varaždinske barokne večeri“ već se niz godina povezuju s barokom, istražujući ga i propitujući, oživljavajući i interpretirajući te u svojim djelima provlačeći njegova likovno-glazbena iskustva i njegove elemente kroz suvremeni likovni tekst. U svakom novo projektu oni tako ponovno, na nov način, suvremenim pogledom percipiraju barok, pričajući kroz neku zadanu temu priču koja povezuje ondašnje i današnje vrijeme, prošlost i sadašnjost. Vizualnim jezikom pričajući priču koja zbližava ova dva udaljena razdoblja i postavlja ih u intrigantni dijalog. U ovogodišnjem izdanju ovoga projekta barokni motivi i barokne forme postaju inspiracija koja doziva i gradi fantastične priče, a one se ovaj put događaju na čudesnoj metafizičko-nadrealističkoj pozornici, na kojoj se pojavljuju rekviziti iz repertoara maštovitog i nestvarnog, nadrealnog i fantastičnog. I premda se motivi koji asociraju na barok uvijek na neki način prepoznaju i uvijek su tu, oni ipak svaki put omogućuju i niz interpretacija i modifikacija, a iznad svega maštovitu i kreativnu plovidbu kroz prostor i vrijeme; kroz snovitost i magičnost; kroz paralelnu opipljivo-neopipljivu stvarnost punu transformacija i transgresija gdje istodobno postoji i jučer i danas i sutra. Stvarnost gdje je zbilja zaogrnuta koprenom nestvarnosti, a forme funkcioniraju po nekoj svojoj povijesno-svevremenskoj zakonitosti. Predmetna opipljivost sad daje dojam stalne preobrazbe i uzbudljive morfološke transformacije. Pritom se događa i neminovna perceptivna re-konstrukcija, pa mi, ušavši u ovu novu prostorno-vremensku dimenziju, svijet baroka sagledavamo iz jednog novog rakursa. Gledamo ga svaki put drukčije, pogledom koji je uvijek drukčiji iz stalno promjenjive suvremene perspektive. I zato ga doživljavamo uvijek na nov, intrigantan način.