19. rujna 2009. Hrvatski barokni ansambl

19. rujna 2009. Hrvatski barokni ansambl

Hrvatski barokni ansambl najznačajniji je hrvatski ansambl specijaliziran za povijesno vjernu interpretaciju instrumentalne i vokalno-instrumentalne glazbe baroknog razdoblja i bliskih epoha, na originalnim glazbalima i njihovim vjernim replikama.

Ansambl je utemeljen 1999. godine, i okuplja renomirane glazbenike mlađe generacije – instrumentaliste i pjevače, već afirmirane u izvođenju barokne glazbe. Uz stalne koncertne cikluse od po sedam koncerata u Hrvatskom glazbenom zavodu s tematski jasno osmišljenim programima hrvatskog i inozemnog baroknog repertoara, redoviti su gosti brojnih domaćih i inozemnih festivala (Varaždinske barokne večeri, Zagrebački barokni festival, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Glazbene večeri u sv. Donatu, Histria festival, Pasionska baština, Organum Histriae, Koncerti u Eufrazijani, Rovinjsko glazbeno ljeto, Brodsko ljeto, Osječko ljeto, Paško ljeto, Festival Brežice, Festival hrvatske glazbe u Beču, Festival duhovne glazbe srednjoeuropskih zemalja u Rimu, Festival Tesori musicali Toscani – Pisa i dr.

U svojim programima, ansambl često ugošćuje vrhunske strane i domaće soliste i dirigente, eksperte u autentičnom pristupu izvođenju barokne glazbe (Catherine Mackintosh, Herve Niquet, Werner Ehrhardt, Aapo Hakkinnen, Laurence Cummings, Richard Egarr, Peter Lonnerberg, Mimi Mitchell, David Staff, Theresa Caudle…).

Umjetnički voditelj popularne HRBE je renomirana violinistica Laura Vadjon, dok je predsjednik Hrvatskog baroknog ansambla dirigent Saša Britvić.

Zbog iznimno stručnih, stilski čistih i virtuoznih interpretacija, glazbena ih kritika kao i publika svrstavaju u sam vrh hrvatske glazbene reprodukcije.

U programima Hrvatskog baroknog ansambla redovito su zastupljeni i hrvatski barokni autori, odnosno oni koji su djelovali na ovom području (F. Sponga-Usper, G. Usper, T. Cecchini, V. Jelić, I. Lukačić i dr. Ansambl je, osim u Hrvatskoj, nastupao i u Austriji, Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Švedskoj, Finskoj, Argentini, Kubi, Boliviji, Estoniji, BiH i Sloveniji.

Akademski zbor Ivan Goran Kovačić utemeljen je 1948. godine. Zbor su vodili ugledni hrvatski glazbenici Mladen Jagušt, Duško Prašelj, Lovro Županović, Adalbert Marković, Dinko Fio, Vladimir Kranjčević i Saša Britvić. Početkom 2003. vodstvo Zbora preuzeo je Luka Vukšić.

Zbor je nastupao pod ravnanjem Lovre pl. Matačića, Milana Horvata, Pavla Dešpalja, Nikše Bareze, Vjekoslava Šuteja, Ive Lipanovića, Zubina Mehte, Sir Yehudija Menuhina, Krzysztofa Pendereckog, Marka Letonje, Lorina Maazela, Uroša Lajovica, Gerda Albrechta, Kazushija Ona, Aluna Francisa, Patricka Fournilliera, Hansa Grafa, Kurta Masura, Pinchasa Steinberga, Gustava Kuhna, Dimitrija Kitaenka, Nicole Luisottija, Yakova Kreizberga i drugih.

Zbor je ostvario mnogobrojna gostovanja u inozemstvu, SAD-u, Kini, Koreji, Meksiku, Velikoj Britaniji, Portugalu, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Italiji, Mađarskoj, Slovačkoj i Sloveniji. Nastupao je na znamenitim festivalima poput Maggio Musicale Fiorentino, Bečki svečani tjedni, Settembre musica u Torinu, Flaneries musicales u Reimsu, XXI. Festival francuske glazbe u La Chaise Dieuu, Festival Ljubljana, Varaždinske barokne večeri, Dubrovački ljetni festival, Pulsko ljeto te uz ugledne orkestre kao što su Bečki simfoničari, Moskovska državna filharmonija, Orkestar gradskog kazališta u Firenzi, Orkestar Nacionalne opere u Monte Carlu, Litvanski nacionalni simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar Bari, Orkestar glazbene omladine Njemačke, Slovenska filharmonija i Sarajevska filharmonija. Kontinuirano surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT te Simfonijskim puhačkim orkestrom HV.

Visoki interpretativni dosezi Akademskog zbora “Ivan Goran Kovačić” potvrđeni su brojnim nagradama i priznanjima među kojima izdvajamo Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu, Nagradu grada Zagreba i Nagradu Vladimir Nazor.

Luka Vukšić je diplomirao dirigiranje na zagrebačkoj Muzičkoj Akademiji
u razredu maestra Igora Gjadrova. Za diplomski rad sa Zagrebačkom filharmonijom
1999.godine nagrađen je Rektorovom nagradom za najbolji studentski rad i iste godine postao stipendist fonda Lovro i Lilly Matačić. Slijedeće godine je završio poslijediplomski studij na katedri za orkestralno dirigiranje akademije Ferenc Liszt u Budimpešti u razredu maestraErvina Lukacsa i Tamasa Gala. Dobitnik je nagrade Hrvatske glazbene mladeži Ivo Vuljević kao najuspješniji mladi glazbenik u 2000. godini. Od 2001. godine stalni je suradnik Zbora HRT-a. Do sada je nastupao s renomiranim ansamblima među kojima su Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar i zbor HRT-a, Dubrovački simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar Pečuha, Hrvatski barokni ansambl, Riječka filharmonija, Simfonijski puhački orkestar HV-a, Hrvatska komorna filharmonija i dr.

Kao dirigent Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić izveo je mnoga djela hrvatskog i svjetskog repertoara za zbor a capella i uz pratnju, a kao zborovođa je pripremio za izvedbu veći broj kapitalnih djela vokalno-instrumentalne literature među kojima i Verdijev Requiem, Mahlerovu Drugu, Treću i Osmu simfoniju, Brahmsov Njemački rekvijem, Brucknerov Te Deum, Mozartov i Berliozov Rekvijem, Orffovu Carminu buranu i Catuli carminu, Beethovenovu Devetu simfoniju, Weberovu operu Strijelac vilenjak, operu Porin V. Lisinskog i dr.

Dirigent Saša Britvić preuzeo je po završenom studiju dirigiranja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Igora Gjadrova 1987. godine umjetničko vodstvo Akademskog zbora “Ivan Goran Kovačić” s kojim je djelovao punih četrnaest godina. Školovanje je nastavio kod maestra Pierre Dervauxa u Francuskoj, a u sezoni 1989./90. je radio s orkestrom Moskovske državne filharmonije kao stipendist Koncertne direkcije Zagreb. Dokazao se kao nadahnut i talentiran tumač vokalne i instrumentalne glazbe u širokom rasponu od baroka do suvremenih djela dirigirajući ansamblima kao što su Zagrebačka filharmonija, Zbor i Orkestar HNK Zagreb, Simfonijski orkestar HRT, Zbor HRT, Varaždinski komorni orkestar, Simfonijski puhački orkestar HV, Dubrovački simfonijski orkestar, Hrvatski komorni orkestar, Splitski komorni orkestar, Orkestar Opere HNK u Rijeci, Slovenska filharmonija, Sarajevska filharmonija, Državni simfonijski orkestar St. Peterburg, Zbor “M. I. Glinka”, Orchestra sinfonica dell’ Emilia Romagna, Orchestra sinfonica di provincia di Bari, ansambl “Icarus”, Orkestar mladih Europe, Orkestar zaklade Yehudi Menuhin, Orkestar Alpe-Adria i dr. Jedan je od osnivača i dirigenata ansambla Cantus pri Društvu hrvatskih skladatelja, specijaliziranog za izvođenje suvremene glazbe, te Hrvatskog komornog orkestra. Posebno poglavlje njegove karijere čini i operno dirigiranje, gdje je na međunarodnoj sceni surađivao s najznačajnijim pjevačkim imenima današnjice (J. Carreras, P. Capuccilli, G. Bumbry, Ruža Pospiš-Baldani, Dunja Vejzović, L. Roni, E. Obrastzova, W. Fernandez, K. Ricciareli i dr.). Dobitnik je nagrade Rektora Zagrebačkog sveučilišta kao najbolji student Muzičke akademije 1987. godine te nagrade Hrvatskog glazbenog zavoda. Na međunarodnom natjecanju dirigenata u Saumuru (Francuska) osvojio je prvu nagradu i time postao laureatom zaklade “Yehudi Menuhin”. Godine 1999. zajedno s M. Penzarom osniva Hrvatski barokni ansambl, čiji ravnatelj je i danas..

 

Sopranistica Marija Kuhar Šoša diplomirala je 2006. godine glazbenu kulturu i pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Lidije Horvat-Dunjko. Dobitnica je brojnih nagrada na državnim natjecanjima studenata pjevanja te posebne treće nagrade kao najmlađa finalistica na međunarodnom pjevačkom natjecanju u Passau (Njemačka) 2005. godine. Osvojila je 1. nagradu i nagradu opere u Splitu, na 1. natjecanju za stipendiranje mladih pjevača pod pokroviteljstvom Društva pokrovitelja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Vero Vision 2006., nagradu za najbolju izvedbu djela hrvatskog skladatelja na Međunarodnom natjecanju “Ferdo Livadić” 2006. u Samoboru, Rektorovu nagradu za 2006. godinu, za nastup u Mozartovom Requiemu sa zborom i orkestrom Muzičke akademije i dirigentom Aleksandrom Kalajdžićem u KDVL u Zagrebu, kojeg je iste godine izvela u Splitu sa zborom i orkestrom HNK Split i dirigentom Vladimirom Kranjčevićem. 2007. godine dobila je nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog opernog pjevača za ulogu Constanze (F. Poulanc) u HNK Zagreb. 2009. godine dobila je nagradu Marijana Radev Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu za interpretaciju Nanette u Verdijevom Fastaffu.

U HNK Zagreb nastupala je u ulozi Pastirice(M. Ravel Dijete i čarolije), Luige(G. Donizetti Kazališne zgode i nezgode), Papagenei 1.dječaka(W. A. Mozart Čarobna frula), Annine(G. Verdi Traviata), Zerline(W. A. Mozart Don Giovanni), Oscara(G. Verdi Un ballo in maschera), Costance(Poulanc Razgovor karmelićanki), Frasquite(G. Bizet Carmen),Genovieffei Laurette(G. Puccini Triptih), Clorinde(G. Rossini Pepeljuga), Nanette(G. Verdi Falstaff). Gostovala je kao Oscar(Ballo in maschera) u Teatro Vittorio Emanuelle u Messini (Italija), te kao Catalina(E. Palomar Juana) u Halleu (Njemačka) i u Barceloni (Španjolska).

U kazalištu Marina Držića u Dubrovniku nastupila je u ulozi Bastienne(W. A. Mozart “Bastien und Bastienne”). Od nekoliko nastupa na Muzičkom biennalu Zagreb, izdvaja se zapaženi nastup 2007. kao Mimiu operi “Za tri lipe” Mirele Ivičević. Na Splitskom ljetu 2008. pjevala je uloge Tebaldoi La voce del cielou operi Don Carlo G. Verdija a iste godine na Dubrovačkim ljetnim igrama pjevala je uloge Damonai Coridona(G. F. Handel Acis i Galatea) pod vodstvom Ph. Picketta i Hrvatskog baroknog orkestra. Ostvarila je zapažene nastupe u Hrvatskoj u raznim projektima: C. Monteverdi: Božićne Vespere, W. A. Mozart: Requiem i Exultate, jubilate, J. S. Bach: Magnificat, Charpentier Te Deum, Faureov Requiem, uloga Yvette u koncertnoj izvedbi Puccinieve opere La Rondine.

Već niz godina surađuje s Europskim kulturnim forumom za koji je 2006 godine održala koncert na dodjeli nagrade Europskog Kulturnog Foruma za posebna dostignuća koja je dodijeljena Dietrichu Genscheru. Članica je društva Hrvatskih glazbenih umjetnika i Zajednice slobodnih umjetnika. Od 2006. godine je stipendistica CEE Musiktheater i Deutsche bank a usavršava se kod KS Olivere Miljaković.

Helena Lucić, mezzosopran, studirala je germanistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i solopjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. 2005. godine diplomirala je pjevanje u razredu Lidije Horvat-Dunjko. Pohađala je majstorske tečajeve za francusku operu u Beču kod Axelle Gall, i za Mozartovu opernu glazbu kod Olivere Miljaković, kod koje je na usavršavanju. Sudjelovala je na ljetnim školama za baroknu glazbu i ples “Aestas Musica” pod vodstvom Catherine Mackintosh i Laurencea Cummingsa u Varaždinu. 2001. debitirala je u HNK-u u Zagrebu u Puccinijevim jednočinkama Suor Angelicai Gianni Schicchi. Zapažen nastup imala je na Muzičkom biennalu Zagreb (2003.godine) u operi Životinjska farmaIgora Kuljerića kao Mollie. U osiječkom HNK pjevala je Cherubinau Mozartovu Figarovu piru,Ciescuu PuccinijevomGianni Schicchii Nancyu operi MarthaF.von Flotowa.

U zagrebačkom HNK nastuplala je u Ravelovoj operi Dijete i čarolijeu ulogama MačkeiVjeverice, zatim kao Lolau Mascagnievoj Cavallerii Rusticani”, kao Rosinau RossinijevomSeviljskom brijaču, Mercedesu Bizetovoj Carmen,Ciescau Puccinijevom Gianni Schicchi,kao Messagiera i Speranzau Monteverdijevom Orfejupod ravnanjem eminentnog francuskog dirigenta Hervé Niqueta,te kao Pepeljugau istoimenoj Rossinijevoj operi. Na otvorenju ljeta2005. pjevala je ulogu Lobelau dramskom oratoriju Prijenos Sv.DujmaJ. Bajamontija pod ravnanjem Pavla Dešpalja, a u splitskom HNK debitirala je 2008. sa ulogomSiebelau Gounodovom Faustu.

Riječkoj publici prvi put se predstavila 2008. sa ulogom Rosineu Rossinijevom Seviljskom brijaču.2007. godine nastupila je u hvaljenoj produkciji Cimarosinog Matrimonio segretou ulozi Fidalmena ljetnom festivalu u austrijskom Schärdingu.

Kao solist surađivala je između ostalog sa zborom i orkestrom HRT-a, Durbovačkim simfonijskim orkestrom, Hrvatskim komornim orkestrom te sudjeluje na festivalima Orgulje Hefereri Organum Histriae. Već niz godina uspješno surađuje sa Hrvatskim baroknim ansamblom. Od 2004.-2006. godine bila je stipendistica CEE- Musiktheater /Deutsche Bank u Beču.

Dejan Vrbančič, tenor, svoju glazbenu naobrazbu započinje u Beogradu, na srednjoj glazbenoj školi Mokranjac (odjel klarinet). Usporedno s učenjem klarineta, počeo se zanimati za klasično pjevanje, koje kasnije postaje i njegova osnovna životna profesija. Školovanje glasa započinje na Srednjoj glazbenoj školi Stanković u Beogradu, a nastavlja na Glazbenoj akademiji Sveučilišta u Beogradu, u razredu Zvonimira Krnetića. Tijekom studija postaje član Opernog studija beogradske Opere, gdje ostvaruje uloge grofa Vladimira Lenskog u Evgeniju Onjeginu, P. I. Čajkovskog i Nemorina u L’elisir d’amore, Gaetana Donizettija. Po završetku studija, postaje član stalnog solističkog ansambla Opere SNG u Ljubljani. Od tada se na pozornici ljubljanske Opere ostvaruje u nizu solističkih uloga, među kojima su Princ u Princessin auf dem ErbseE. Tocha, Alfredo u Die FledermausJ. Straussa, Camille u Die Lustige WitweF. Lehara, Florindo u Le donne curiose W. Ferrarija, Alberto u L´ocasione fa il ladroG. Rossinija, Ernesto u Don PasqualeG. Donizettija, Trufaldino u L’Amour des trois orangesS. Prokofjeva, Edvin u Die Chardaszfürstin, Almaviva u Il barbiere di Siviglia G.Rossinija i dr. Od 2005. godine postaje redoviti gostujući solist HNK u Zagrebu i od tada sudjeluje u predstavama Il barbiere di SivigliaG. Rossinija,Dialogues des CarmelitesF. Poulenca, OrfeoC. Monteverdija, La CenerentolaG. Rossinija. Uz operno njeguje i koncertno pjevanje, što pokazuju brojni nastupi na koncertnim pozornicama diljem Srbije, Rumunjske, Hrvatske, Njemačke , Italije i dr. Na koncertima najčešće izvodi solo pjesme Schuberta, Čajkovskog, Debussya i drugih, kao i solo dionice u oratorijima, liturgijama i kantatama (W.A.Mozart Requiem, G.Händel Messiah, J.S.BachJohannespassion, I.Stravinski Svadba, C.Orff Catulli Carmina, itd.). Surađivao je s brojnim orkestrima (Simfonijski orkestar RTV Srbije, Rumunjska državna filharmonija, Simfonični orkestar RTV Slovenija, Slovenska filharmonija, Hrvatski barokni orkestar, itd.) te dirigentima (L. Voltolini, D. Rossberg, U. Lajovic, V. Kranjčević, M. Helmrath, H.Niquet i dr.)

Bas Goran Jurić student je treće godine pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Vlatke Oršanić te apsolvent fonetike i talijanskog jezika i književnosti pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Usavršavao se kod uglednih pjevačkih pedagoga kao što su Gerhard Zeller, Snježana Bujanović-Stanislav, Ank Reinders, Marvin Keenze, Norma Enns, Giorgio Surian i Joachim Seipp te Penelope Bitzas i Emily Romney u Sjedinjenim Američkim Državama.

2005. godine osvojio je 1. nagradu na Državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Dubrovniku. Debitirao je 2008. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u ulozi Plutona u OrfejuClaudija Monteverdija (dirigirao Hervé Niquet), a kasnije je u istoj operi odigrao i ulogu Harona. Iste godine pjevao je u operi Georga Friedricha Händela Akis i Galatejana Dubrovačkim ljetnim igrama (dirigirao Philip Pickett) kao i ulogu Colasa u operi Wolfganga Amadeusa Mozarta Bastien und Bastienne”na Epidaurus Festivalu u Konavlima (dirigirao Edo Mičić), a 2009. igrao je ulogu Sarastra u Čarobnoj fruliWolfganga Amadeusa Mozarta (dirigirao Michael Helmrath) u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Iste godine je pjevao u operi Transcending TimeOrlanda Jacinta Garcíje na Muzičkom biennalu (dirigirao Mladen Tarbuk).

Kao koncertni pjevač nastupao je u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj. Izdvajaju se solistički nastup u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu te u Slovenskoj filharmoniji u Ljubljani u Misi u Es-duruFranza Schuberta (dirigirao Uroš Lajovic), nastup povodom zatvaranja Varaždinskih baroknih večeri 2008.godine kao solo bas u Dettingen Te DeumuGeorga Friedricha Händela s izraelskim baroknim sastavom Barrocade – Israeli baroque ensemble, nastup u Te DeumuMarca Antoinea Charpentiera s Hrvatskim baroknim ansamblom, nastup u RequiemuWolfganga Amadeusa Mozarta sa Zagrebačkim komornim orkestrom (dirigirao Saša Britvić), nastup u oratorijuMembra Jesu nostriDietricha Buxtehudea u programu Pasionske baštine (dirigirao Goran Jerković) te u Nelson misiJosepha Haydna u sklopu Akademskog ciklusa (dirigirao Alun Francis).

Djeluje i kao glumac. Bavio se glumom u Dramskom studiju Gradskog kazališta Zorin dom u Karlovcu u kojem je odigrao brojne uloge te kod dramske pedagoginje Simone Dimitrov Palatinuš u Umjetničkoj organizaciji Studio Kubus u Zagrebu. Zapažen je nastup 2008. u ulozi brata Dominika u dramskom oratoriju Arthura Honeggera “Ivana Orleanska na lomači” u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu (dirigirao Gábor Hollerung).

“U subotu, 22. kolovoza 1741. godine, počeo je Händel skladati Mesiju; primijenio je za to biblijski tekst koji je izabrao privatni kapelan Charlesa Jennensa Pooley, a koji je Jennens objavio pod svojim imenom. Neshvatljivom je brzinom napredovao u radu i već je nakon šest dana završio prvi dio. Nakon devet dana, 6. rujna, završio je drugi dio. Rad na trećem dijelu, kao i na prvom, trajao je šest dana. Samo dva dana, od 12. rujna, radio je na pojedinostima partiture. Već 14. rujna bio je gotov; u manje od dvadesetitri dana stvorio je cijelo veličanstveno djelo.” (Herbert Weinstock, Händel, Winkler-Verlag München, 1946.)

Georg Friedrich Händel (1685.-1759.) imao je pedesetišest godina kada je ispisao partituru svojeg danas nedvojbeno najpoznatijeg ostvarenja, oratorija Mesija (naslov označava prema židovskoj vjeri “onoga koji je pomazan”, u kršćanstvu je Mesija Isus Krist). Gotovo četiri desetljeća otkako je izabrao London kao svoju novu domovinu, u kojoj je uzeo britansko državljanstvo i ušao u povijest engleske glazbe kao George Frideric Handel, prošla su u stalnim usponima i padovima, pa ponovno vrhuncima, stvaranja opera u talijanskom stilu opera seria. Neophodno je trajno imati na umu da su u ono vrijeme bila izvođena samo djela živućih skladatelja i da je svaki operni naslov, u skladu s prijemom kojeg je imao kod onodobne publike, ostajao na repertoaru tek ograničeno vrijeme. Londonska tradicija u kraljevskim opernim kućama sastojala se u održavanju sezone od listopada jedne do lipnja iduće godine, a u ljetnim je mjesecima plemstvo napuštalo metropolu i odlazilo u svoje ljetnikovce. Kao jedan od najslavnijih autora talijanske opere skladao je Händel u nepuna tri desetljeća traženosti četrdesetak opera u kojima je londonskoj publici predstavljao operne pjevače koje je regrutirao iz domovine opere, Italije. Budući da je za vrijeme boravka u Italiji u dvadesetim godinama života bio dobro upoznat sa zakonitostima koje je pred skladatelja postavljalo pisanje opere serie (velike herojske opere s najčešće mitološkim i povijesnim sadržajima), bio je Händel uvjeren u svoju misiju uvjeravanja londonske publike u prevlast tog opernog stila.

Iako je na večerašnjem programu oratorij a ne opera, neophodno je iznijeti nekoliko bitnih činjenica vezanih uz operno stvaralaštvo talijanske provenijencije, kako bismo iskustvenije razumjeli povijesni razvoj koji je doveo do uspona Händelovih engleskih oratorija. A među tim se činjenicama osobito izdvaja podatak da su u ono vrijeme repertoar nosili talijanski kastrati, sopranisti ili altisti, koji su kao pravi hegemoni vladali opernom scenom. U tome i leži veliki dio odgovornosti da su nestajanjem kastrata odumirale i osnovne predispozicije talijanskih opera seria, kao i činjenica da je te opere danas vrlo komplicirano obnoviti i naći odgovarajuće glasove. Händelu je trajno uspijevalo dovesti iz Italije vrhunske pjevače i u tome je on bio izrazito umješni impresario svoga doba. Nadalje, uzimanjem u najam određene operne kuće, za Händela je to bilo poznato kazalište na Haymarketu, bilo je neophodno osigurati dovoljno veliki broj pretplata koje su garantirale posjećenost predstava. U tom je kontekstu prednjačio kraljevski dvor i Händel je uživao stalnu potporu britanske krune (počevši od kraljice Anne preko kraljeva Georga I. i II.).

Međutim, koliko je god velikom majstoru uspijevalo novim opernim naslovima animirati publiku, nakon više desetljeća velike popularnosti, zanimanje za glazbeno-scenske spektakle je opadalo ( a doista je bila riječ o spektaklima s maštovitim mašinerijama i skupim pjevačima koji su nametali svoje zahtjeve tražeći bravurozne arije, koje će pokazati njihovo umijeće, ne mareći za logičnost tijeka radnje). U tom je razvoju, i ne sluteći da je sam pronašao izlazak iz krize dominacije talijanske opere, Händel sve više pozornosti posvećivao skladanju velebnih oratorija na engleske tekstove i uglavnom na biblijske teme.

Osnivanje konkurentnog talijanskog opernog kazališta u novosagrađenom Covent Gardenu krajem tridesetih godina Händelova vremena kao i stalni problemi s angažiranjem talijanskih pjevača te uz to vezani veliki izdaci za održavanje njegove trupe, zdravstveni problemi s kojima je bio suočeni inače čvrst i robustan Saksonac, sve su to bili povodi da je Händel poželio promijeniti sredinu i dati si malo odmora od napornoga londonskoga života. Zacijelo mu je dobro došao poziv irskih prijatelja da posjeti Dublin, gdje je njegova glazba uživala veliki ugled. Tako je, s partiturom Mesije u prtljazi, krajem 1741. godine otputovao u Dublin i već je 23. prosinca dirigirao uspjeli koncert s nekim svojim djelima, započevši tako novu, kao što se pokazalo, vrlo uspješnu sezonu. U pismu svojem prijatelju i autoru libretta za Mesiju Charlesu Jennensu, je pisao: “Vrijeme provodim primajući počasti, radeći koristan posao i s mnogo užitka”.

Da je Händel skladajući Mesiju već imao namjeru praizvesti oratorij u Dublinu, drugom po veličini gradu britanskoga kraljevstva, govori u prilog činjenica da je bio upoznat s tamošnjim orkestralnim sastavom te je izostavio oboe i fagote, koji su uz flaute, rogove i trombone činili standardne instrumente u Londonu. Skladatelja su na put pratili neki od njegovih solista, a vrlo brzo je počeo tražiti zboriste za izvedbu, koje je našao u dublinskim amaterskim i crkvenim zborovima, među kojima su bili i crkveni dostojanstvenici. Broj izvođača bio je ipak ograničen, skladatelj se ograničio na sopran, alt, tenor i bas od solista, orkestar je imao po četiri prve i druge violine, dvije viole, jedno violončelo i jedan bas, trublje, timpanei, čembalo i orgulje, a zbor po četiri do pet članova po glasovima.

Libretto je bio temeljen na Svetom pismu, s odabranim tekstovima iz Starog i Novog zavjeta u obliku priče o spasonosnoj Kristovoj snazi i o misteriju njegova uskrsnuća. Tako prvi dio donosi tematiku Adventa i Božića, drugi dio iznosi Kristovu muku, uskrsnuće, uzdizanje na nebo i evangelizaciju u svijetu na temelju Kristove poruke, a treći dio se osniv na događajima opisanima u otkrivenjima sv. Ivana. Već na ovom mjestu valja napomenuti da je tekstovni sadržaj libretta prigodom londonskih izvedbi donosio probleme, jer su se crkveni predstavnici protivili izvedbama takvog duhovnog oratorija u svjetovnim, kazališnim i koncertnim prostorima, pa je u prvim londonskim izvedbama u sezoni 1743./44. djelo bilo izvođeno samo pod nazivom Sakralni oratorij. Prigodom praizvedbe u Dublinu takvih primjedbi još nije bilo i Mesija je izveden pod svojim prvobitnim nazivom (sadržaj oratorija omogućava primjerenost izvedbi jednako u vrijeme Božića kao i u uskršnjem razdoblju).

Već je publika prigodom generalne probe 9. travnja 1742. godine u novom Music Hallu u Dublinu bila “izrazito dostojanstvena, fina i mnogobrojna”. Praizvedba je bila održana 13. travnja pred sedamstotina zainteresiranih slušatelja, a prihod je bio namijenjen u dobrotvorne svrhe (za Charitable Musical Society kao sakupljanje novaca za otkup zatočenika koji su bili zatvoreni zbog dužničkih problema, za Mercer’s Hospital i za Charitable Infirmary). Dublinski dnevnici su zapisali: “Prošlog četvrtka bio je u Music Hallu u Fishamble Street izveden biblijski veliki oratorij Mesija gosp. Handela. Najbolji poznavatelji označili su ga kao najcjelovitije majstorsko djelo. Teško je naći riječi kojima bi se izrazilo izuzetni užitak, koji je djelo donijelo očaranoj mnogobrojnoj publici. Uzvišena, veličanstvena i nježna glazba, tako dobro prilagođena majestetičnim i dirljivim riječima, oduševljavala je uho i dušu do očaranja.”

Običaj da se velebnu zborsku Aleluju iz Mesije sluša stojeći, potječe od prve londonske izvedbe oratorija održane 23. ožujka 1743. godine u Covent Gardenu. Škotski pjesnik i filozof opisao je taj događaj u pismu Sir Williamu Forbesu: “Kada je Händelov Mesija prvi put izveden, bila je publika izuzetno dirnuta cijelom glazbom; ali kada je zbor nakon For the Lord God Omnipotent započeo Aleluju, slušatelji su bili do te mjere zaneseni da su, zajedno s kraljem (koji je također bio nazočan), ustali i ostali stajati sve do kraja zbora.”

I, u ovoj prigodi kada je riječ o savršenom glazbenom ostvarenju koje je nebrojenim izvođačima tijekom povijesti donosilo slavu, valja još navesti podatak koji mnogo govori o Händelovom poimanju njegove vlastite glazbe. Naime, kada je lord Kinnoull, jedan od mnogobrojnih poklonika i velikih obožavatelja glazbe jednog od najgenijalnijih baroknih majstora, uputio Händelu pohvale za užitke koje je doživio slušajući Mesiju, autor te nebeske glazbe mu je odgovorio: “Moj lorde, jako bih žalio kada bih svojim slušateljima pružao samo zabavu; moja je želja da ih učinim boljima.” Koliko li humane dubine u tim riječima! I koliko li glazbene misaonosti u ostvarenju čija slava već više od dva i pol stoljeća nadživljava svojeg božanskim nadahnućem obdarenog stvaratelja i traje kao nezaobilazno klasično-bezvremensko kulturno dobro čovječanstva!

Dr. sc. Zdenka Weber

 

Program: 

Subota, 19. rujna Katedrala 19 sati

 

Hrvatski barokni ansambl

Akademski zbor Ivan Goran Kovačić

Luka Vukšić, zborovođa

Marija Kuhar-Šoša, sopran

Helena Lucić, mezzosopran

Dejan Vrbančić, tenor

Goran Jurić, bas

Saša Britvić, dirigent

 

Hrvatski barokni ansambl

Laura Vadjon, koncertni majstor

Viktorija Gubo,Ivana Žvan, Saša Reba ,Lada Magdalenić Morpurgo,

Tanja Tortić, Vinka Fabris,Dunja Kobas,Tamara Petir, violine

Vlatka Peljhan,Asja Frank, viole

Branimir Pustički,Smiljan Mrčela, violončela

Jurica Štelma, kontrabas

Linda Mravunac Fabijanić, čembalo

Višeslav Jaklin, orgulje

Zoltan Hornyanszky,Petra Labazan, oboe

Nathaniel Harrison, fagot

Krešimir Fabijanić,Vedran Kocelj, trube

Borna Šercar, timpani

 

Georg Friedrich Händel Mesija, HWV 56

(1685.-1759.)

Prvi dio:

Symphony

Accompagnato: Comfort ye, my people (Tenor)

Air: Ev’ry valley shall be exalted (Tenor)

Chorus: And the glory of the Lord

Accompagnato: Thus saith the Lord, the Lord of Hosts (Bas)

Air: But who may abide the day of his coming (Alt)

Recitative: Behold, a virgin shall conceive (Alt)

Chorus: For unto us a Child is born

Pifa

Accompagnato: And suddenly there was with the angel (Sopran)

Chorus: Glory to God in the highest

Air: Rejoice greatly, O daughter of Zion (Sopran)

Recitative: Then shall be eyes of the blind be opened (Alt)

Duet: He shall feed His flock like a shepherd (Sopran, Alt)

Chorus: His yoke is easy, His burthen is light

Drugi dio:

Chorus: Surely, He hath borne our griefs and carried our sorrows

Chorus: And with His stripes we are healed

Chorus: All we like sheep have gone astray

Accompagnato: Thy rebuke hath broken His heart (Tenor)

Arioso: Behold, and see if there be any sorrow (Tenor)

Chorus: The Lord gave the word

Air: Why do the nations so furiously rage together (Bas)

Chorus: Let us break their bonds asunder

Recitative: He that dwelleth in heaven (Tenor)

Air: Thou shalt break them with a rod of iron (Tenor)

Chorus: Hallelujah

Treći dio:

Air: I know that ny Redeemer liveth (Sopran)

Chorus: Since by man came death

Accompagnato: Behold, I tell you a mystery (Bas)

Air: The trumpet shall sound and the dead shall be rais’d (Bas)

Chorus: Worthy is the Lamb, that was slain

Program: G.F. Händel: Oratorij “Mesija”

Cijena ulaznice 70 kn / 10 Eura