Nedjelja, 2. listopada
Katedrala, 20.00 sati
Program: Varaždinski skladateljski krug s kraja XVIII. stoljeća Jan Křtitel Vaňhal Simfonija u c-molu (Bryan c2)
Allegro moderato
Andante
Menuetto
Allegro molto
Ivan Werner Benedictus za alt, dvije violine, bas i orgulje
Jan Křtitel Vaňhal Koncert za violinu i orkestar u B-duru ( Weinmann IIb:B)
Allegro moderato
Adagio
Allegro
Leoplod Ignacije Ebner Misa Solemnis u D-duru za 4 glasa, zbor i orkestar (nova redakcija HMD-a)
Kyrie
Gloria
Credo
Sanctus
Benedictus
Agnus Dei
O izvođaču:
Valentina Fijačko Kobić jedna je od najizrazitijih umjetničkih osobnosti na aktualnoj hrvatskoj opernoj sceni, a podjednako je prisutna i na koncertnom podiju. Njezino sugestivno pjevačko i glumačko umijeće te iznimnu interpretacijsku spontanost jednako dobro poznaju posjetitelji nacionalnih kazališnih kuća u Splitu, Zagrebu, Rijeci i Osijeku, ali i publika svih značajnih glazbenih festivala koji se održavaju u Hrvatskoj. Pjevanje je počela učiti u rodnom gradu, Varaždinu. Studij pjevanja upisala je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirala i magistrirala u razredu Lidije Horvat Dunjko, a usavršavala se u Beču pod pedagoškim vodstvom Olivere Miljaković. Tijekom školovanja sudjelovala je na brojnim hrvatskim i inozemnim natjecanjima, a u dva je navrata osvojila prvu nagradu na Natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa (Dubrovnik, 2001. i 2003.). Tijekom studija nagrađena je Dekanovom nagradom Muzičke akademije i Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu, a kao najuspješnija studentica Odsjeka za pjevanje Muzičke akademije u Zagrebu dobila je nagradu koja nosi ime zaslužne pjevačke pedagoginje Marije Borčić. Spomenutim nagradama valja pribrojiti još dva priznanja: Nagradu Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u godini 2003. te Nagradu Zagrebačke filharmonije i PBZ American Expressa za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2004. godini. Njeni su operni dosezi također zarana prepoznati i potvrđeni trima značajnim strukovnim priznanjima: Nagradom hrvatskog glumišta (2007.), Nagradom Antun Marušić koju joj je dodijelilo Hrvatsko narodno kazalište u Splitu za iznimne uspjehe u sezoni 2007./2008., Nagradom Milka Trnina (2008.). Dobitnica je i godišnje Nagrade Marijana Radev Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 2014. i 2018. za najbolja umjetnička ostvarenja. Za izniman i kreativan stvaralački opus u području glazbene umjetnosti 2019. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnica je Godišnje nagrade Vladimir Nazor za 2020. godinu. Debitirala je 2001. na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu kao Lauretta u operi Gianni Schicchi Giacoma Puccinija. Od rujna 2003. do konca 2006. bila je solistica Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, a od siječnja 2007. do lipnja 2018. godine članica je Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Od lipnja 2018. prvakinja je Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Vrlo često nastupa i na koncertnom podiju surađujući s vodećim hrvatskim dirigentima i simfonijskim ansamblima ostvarujući niz sugestivnih solističkih dionica u stilski vrlo raznolikim vokalno-instrumentalnim partiturama G. B. Pergolesija, W. A. Mozarta, G. Rossinija, G. Verdija, J. W. Morgensterna, R. Straussa, L. Janáčeka, A. Honeggera, B. Brittena i I. Kuljerića. U ulozi Jelene sudjelovala je u snimanju nosača zvuka opere Nikola Šubić Zrinjski, koji je dobitnik diskografske nagrade Porin za najbolji klasični album godine. S orkestrom Bavarskog radija u Münchenu snimila je ulogu Đule u operi Ero s onoga svijeta.
Nina Tarandek glazbeno je obrazovanje započela u Glazbenoj školi u Varaždinu - teoretski smjer i solopjevanje u klasi Darije Hreljanović. Magistrirala je studij opernog pjevanja 2011. godine na Konzervatoriju grada Beča u klasi Julije Conwell i Ute Schwabe te smjer solopjesme i oratorija kod primadone KS Birgid Steinberger. Godine 2006. osvojila je prvu nagradu na Natjecanju Fidelio u Beču te ju je 2018. godine Fachmagazina Opernwelt nominirao u kategoriji pjevačice godine. Kao slobodna umjetnica 2022. gostovala je na Tirolskom festivalu u Erlu u ulozi Beppe u operi L’Amico Fritz P. Mascagnija te kao Waltraute u Wagnerovoj operi Walküre. Tamo je gostovala i 2021. godine na uskrsnom koncertu u Bachovoj Pasiji po Mateju u kooprodukciji s austrijskom nacionalnom televizijom ORF. Ove, 2022. godine izlazi i njezin CD s cjelokupnim opusom od 57 pjesama talijanskog skladatelja Franca Alfana u suradnji s izdavačkom kućom Basstille musique i radiotelevizijom Deutschlandfunk Kultur. Do 2020. godine bila je članica ansambla ugledne Opere u Frankfurtu gdje je s velikim uspjehom pjevala niz važnih uloga, kao što su Cherubino (Figarov pir), Angelina (La Cenerentola), Sesto (Giulio Cesare), Dorabella (Cosi fan tutte), Waltraute (Walküre), Zerlina (Don Giovanni), Tebaldo (Don Carlo), Flora (Traviata), Wirtstochter (Die Königskinder), Kate (Owen Wingrave). Veliki uspjeh ostvarila je u ulozi Cherubina (Figarov pir) na ljetnom festivalu Opere Klosterneuburg te istom ulogom uz maestra Rubena Dubrovskog u Theatru Darmstadt. Godine 2012. debitirala je u Semperoperi u Dresdenu u ulozi Didone (Didona i Eneja) te na ljetnom festivalu St. Margarethen u ulozi Mercédès (Carmen). Ostali angažmani vode je u Theater Freiburg gdje je pjevala ulogu Sesta, u Gradsku operu u Vilniusu te u Teatro Teresa Carrano u Caracasu gdje je nastupila s Orkestrom Simon Bolivar u ulozi Dorabelle. Na festivalu Cantiere Internationale d´Arte u Montepulciano je 2010. godine pjevala iznimno zahtjevnu glavnu ulogu (La Malaspina) u operi Luci mie traditrici suvremenog skladatelja Salvatorea Sciarrina, a videosnimka u izdanju Euro Artsa i CD u izdanju Stradivariusa u prodaji je diljem svijeta. Već je i u vrijeme studija pjevala iznimno zahtjevnu glavnu ulogu u operi Mae Mona C. Ehrenfellnera, koju je skladatelj posvetio upravo njoj, a koju je izvela na svjetskoj praizvedbi u Musikwerkstadtu u Beču. Slijedio je debitantski nastup u poznatom Theater an der Wien u operi Der Prinz von Homburg uz maestra Marca Albrechta i redatelja Christofa Loya.
Od brojnih koncertnih nastupa diljem Europe ističe se nastup s hr-Sinfonieorchesterom na tradicionalnom Novogodišnjem koncertu u Wiesbadener Kurhausu, recital pjesama u Abu Dhabiju, nacionalna turneja uz Landesjugendorchester NRW s Verdijevim Requiemom, uloga Anne Kennedy u koncertnoj produkciji Marie Stuarde u Alte Operi Frankfurt, nastup sa Salzburger Mozarteum Orkestrom pod vodstvom Leopolda Hagera u Mozartovoj Misi u c-molu te 9. Beethovenovoj simfonijoj na Festivalu De Musica Religiosa de Cuenca u Španjolskoj, koncertna turneja s bečkim filharmoničarima po najvećim gradovima Kine, operni gala koncert Tribute to Jarmila Novotna u Rudolfinumu (Prag) s Češkim radijskim simfonijskim orkestrom te operni gala koncert sa Zagrebačkim simfonijskim orkestrom i dirigentom Pavlom Dešpaljem. Tu je i koncertna izvedba opere Lukava lisica koja ju vodi na gostovanje u münchenski Gasteig s BR- Sinfonieorchesterom pod ravnanjem maestra Franza Welser-Mösta, zatim gostovanje na Kasselskim glazbenim danima, nastup u Koncertnoj dvorani Radiotelevizije Hessen gdje je pjevala Wagnerove Wesendonk Lieder uz pratnju Frankfurtskog gudačkog seksteta, nastup u Musikvereinu u Beču gdje je, uz pratnju ansambla bečkih filharmoničara Wiener Virtuozen, sudjelovala u izvedbi Pergolesijeve Stabat Mater.
Mislav Lucić osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Varaždinu. U srednjoj glazbenoj školi pohađao je dva glavna predmeta – pjevanje u klasi Darije Hreljanović i orgulje u klasi Natalije Imbrišak. Godine 2020. upisao je studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Tomislava Mužeka. Tijekom svog glazbenog života bio je član mnogih vokalnih ansambala s kojima je izvodio brojna kapitalna djela europske glazbene baštine te ostvario brojne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu. U četiri navrata sudjelovao je i na Ljetnoj školi barokne glazbe i plesa Æstas Musica kod profesoricâ Catherine Denley i Julije Gooding, a pod umjetničkim vodstvom Laurencea Cummingsa i Andreasa Helma. Od dosadašnjih studentskih projekata svakako se kao zapažena ističe uloga Evanđelista u izvedbi Muke po Marku J. S. Bacha (2021.) te tenorska solodionica u izvedbi kantate Carmina burana C. Orffa u sklopu proslave 100. godišnjice djelovanja Muzičke akademije u Zagrebu (2022.). Od 2017. do 2021. godine obnašao je službu drugog orguljaša varaždinske katedrale. Od sezone 2021./2022. redovito surađuje sa Zborom Hrvatske radiotelevizije u svojstvu vanjskog suradnika.
Jurica Jurasić Kapun, bariton koji se kao vokalni solist iskazao na gotovo svim frontama klasične glazbe, završio je studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Vlatke Oršanić. Prije studija u Zagrebu proveo je godinu dana na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Grazu učeći pjevanje u klasi Ulfa Bästleina. Izvan okvira formalnog obrazovanja usavršavao se na međunarodnim majstorskim radionicama kod vrhunskih glazbenika kao što su Krešimir Stražanac, Marius Vlad, Melanie Diener, Thomas Hampson i drugi. Tijekom svog glazbenog obrazovanja osvojio je dvije nagrade na pjevačkim natjecanjima: prvu nagradu na državnom natjecanju HDGPP-a u disciplini pjevanje i drugu nagradu na 23. međunarodnom pjevačkom natjecanju Mikuláš Schneider-Trnavský u Slovačkoj. Usto, dobitnik je Dekanove nagrade na Muzičkoj akademiji te je trostruki dobitnik Rektorove nagrade na Sveučilištu u Zagrebu. Tijekom studija ostvario je prve značajne scenske nastupe u okviru studentskih, ali i profesionalnih produkcija i to na kazališnim daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Muzičke akademije Zagreb i Zagrebačkog kazališta Komedija u ulogama kao što su Guglielmo (W. A. Mozart: Così fan tutte), Pandolfe (J. Massenet: Cendrillon), Le Dancaïre (G. Bizet: Carmen) i druge. Istaknuo se i kao koncertni izvođač uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar Muzičke akademije, Tamburaški orkestar HRT-a, Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Stuttgartsku filharmoniju i druge ansamble, pri čemu je ostvario uspješnu suradnju i s hrvatskim i stranim dirigentima. Kao solist ostvario je niz uspješnih koncertnih suradnji u vlastitoj organizaciji uz potpore Međimurske i Zagrebačke županije te na ciklusu koncerata Cristoforium, 54. Tribini Darko Lukić i Festivalu komorne glazbe Čakovec. Nastupio je i u opernim produkcijama na Muzičkom biennalu Zagreb, Splitskom ljetu i opernom festivalu u Savonlinni u Finskoj (Savonlinnan oopperajuhlat), jednom od najstarijih opernih festivala na svijetu.
Telos violinistice Plamene Nikitassove počiva na njezinom bavljenju violinskim repertoarom razdoblja baroka, klasicizma i romantizma. Cilj joj je baviti se izvođenjem djela od sedamnaestog do devetnaestog stoljeća na temelju proučavanja izvorne teorijske građe i istraživanja izvodilačkih praksi tih razdoblja. Na Visokoj školi za glazbu u Ženevi i u Beču studirala je klasičnu violinu i, nakon što je u Ženevi 1999. s odličnim uspjehom i Premier Prix de Virtuosité diplomirala i stekla solističku diplomu, posvetila se koncertnoj karijeri usmjerenoj na romantički repertoar. Iste godine dobila je prestižnu nagradu Fondacije Leenaards u Lausanni. Nakon susreta s violinistom Jaapom Schröderom (Amsterdam), okrenula se ranoj glazbi i 2005. završila studij renesansne i barokne violine kod Chiare Banchini na Scholi Cantorum Basiliensis. Od tada je koncerti i projekti snimanja odvode na najprestižnije evropske pozornice. Njezini nosači zvuka – Violinske sonate Carla Zuccarija (2012., Diapason d'Or Découverte), Violinske sonate Gasparda Fritza, 1747 (2014.), The Violin's Delight – A Garden of Pleasure (2017., Diapason 5), Beethoven, Debussy i Ravel (2016.), Mozart i njegovi suvremenici (2018.) i Sonate Johanna Sebastiana Bacha (2021.) - u čemu su joj pomogli i suradnici - Jörg-Andreas Bötticher, Dirk Börner (čembalo), Rudolf Lutz i Aline Zylberajch (klavir) – donijeli su joj najviše pohvale u međunarodnom tisku. Njen solistički CD Sonate za violinu solo sa suitama Johanna Paula von Westhoffa nagrađen je nagradom Diapason d’Or u travnju 2020. i uvršten na popis najboljih nagrada njemačke glazbene kritike u kolovozu iste godine. Ovim izdanjem ona pokazuje svoje poseb, ano zanimanje za povijesni stil sviranja violine koji se danas rijetko prakticira u kojem se instrument drži nisko na prsima. Njena je aktivnost koncertne majstorice i voditeljice ansambla bogato dokumentirana u radu s raznim europskim orkestrima, kao što su J. S. Bach-Stiftung iz St. Gallena, Freiburški barokni orkestar ili La Cetra iz Basela. Godine 2020. u Baselu je osnovala ciklus komorne glazbe Im Wandel der Zeit radi predstavljanja poznatih i nepoznatih skladbi osamnaestog i devetnaestog stoljeća u njihovom izvornom stilsko-estetičkom kontekstu na instrumentima ugođenim za izvedbu u starim ljestvicama.
Tomislav Fačini (Zagreb, 1975.) studij dirigiranja završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu cum laude. Iste godine osvojio je drugu i posebnu nagradu na Međunarodnom natjecanju dirigenata Antonio Pedrotti u Trentu. Nakon nastavka školovanja u Milanu na Accademia Hans Swarowsky i Hochschule für Musik u Karlsruheu, zapošljava se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je danas redoviti profesor. Uz simfonijske koncerte ostvario je niz opernih premijera u Zagrebu, Sarajevu, Varaždinu, Dubrovniku i Rijeci (Verdi, Puccini, Salieri, Zajc, Bizet, Pergolesi, Purcell). Čest je gost Muzičkog biennala Zagreb i promotor suvremene glazbe. Od 2005. do 2009. godine ravnao je zadarskim Glazbenim večerima u Sv. Donatu. Uz česte nastupe na Dubrovačkim ljetnim igrama, ravnao je i otvaranjem Igara 2003. i 2013. godine; od 2018. je pomoćnik za glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara. Od 2004. do 2009. godine bio je šef-dirigent Orkestra Hrvatske vojske s kojim je ostvario više simfonijskih i komornih koncerata. Surađivao je s gotovo svim domaćim i mnogim inozemnim ansamblima te snimao nosače zvuka i trajne snimke sa simfonijskim orkestrima RTV Slovenije i HRT-a. Od 1993. do 2008. dirigent je Oratorijskog zbora crkve sv. Marka u Zagrebu, a od 2004. vodi vokalni ansambl Antiphonus. Od 2014. do 2017. bio je glavni dirigent Dubrovačkoga simfonijskog orkestra. Od sezone 2017./2018. je šef-dirigent Zbora HRT-a. Dobitnik je Nagrade Jurica Murai za najbolju umjetničku interpretaciju na 51. Varaždinskim baroknim večerima za koncert na čijem su programu bile Missa Papae Marcelli G. P. da Palestrine i instrumentalne diminucije talijanskih skladatelja, na kojemu su nastupili i Zbor HRT-a te violinistica Ana Vasić.
Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je 1941. godine za potrebe tadašnjeg radijskog programa. Djelujući najprije kao komorni ansambl, s vremenom je prerastao u prvi veliki profesionalni zbor u Hrvatskoj. Od samih početaka Zbor HRT-a, koji taj naziv nosi od 1991. godine, nastupa i samostalno i uz Simfonijski orkestar. Zbor je prvi put javno nastupio 8. rujna 1942. godine u zagrebačkoj katedrali uz tadašnji Orkestar krugovalne postaje. Bio je to ujedno prvi javni koncert ansambala radiostanice, a dirigirao je Lovro pl. Matačić. Koncert s gotovo istim programom održali su i deset dana poslije u Hrvatskom glazbenom zavodu. I prvi samostalni javni koncert Zbor je održao u Hrvatskom glazbenom zavodu 30. siječnja 1943. godine. U prvim godinama djelovanja repertoar Zbora oblikovali su dirigenti Mladen Pozajić, Dragan Gürtl i Boris Papandopulo, a potom su taj put nastavili šefovi dirigenti Sergije Rainis, Slavko Zlatić, Vladimir Kranjčević i Igor Kuljerić, čije je stvaralaštvo i dugogodišnje vodstvo ostavilo snažan trag i čije su skladbe danas trajni dio repertoara Zbora, te Tonči Bilić. Upravo na poticaj Tončija Bilića 1998. godine pokrenut je samostalni pretplatnički ciklus Sfumato, u sklopu kojega su premijerno predstavljene brojne skladbe hrvatskih autora i antologijski zborski opusi svjetske baštine. Također je na inicijativu maestra Bilića, Zbor HRT-a primljen 2016. u asocijaciju najuglednijih europskih komornih zborova Tenso. Izvodeći širok repertoar, u rasponu od renesansne do suvremene glazbe, a cappella i uz instrumentalnu pratnju, iskazuje izuzetnu svestranost, koja mu je donijela gostovanja širom Europe (Rim, Moskva, Salzburg, Milano, Pariz, Venecija, Berlin, Beč, München) te suradnju s nizom istaknutih dirigenata 20. i 21. stoljeća, među kojima su Lovro pl. Matačić, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Nikša Bareza, Vladimir Kranjčević, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Igor Markevič, Valerij Poljanski, Niels Schweckendiek, Martina Batič, te s mnogim solistima svjetskoga glasa. Zbor HRT-a dobitnik je Diplome Milka Trnina Hrvatskog društva glazbeni umjetnika za izuzetne umjetničke dosege u 2004. godini na temelju izvedbe Hrvatske mise Borisa Papandopula, te niza diskografskih nagrada Porin.
Od sezone 2017./2018. na čelu Zbora kao šef-dirigent je maestro Tomislav Fačini.
Varaždinski komorni orkestar nastavlja višegodišnju tradiciju komornog i orkestralnog muziciranja u Varaždinu, osobito jaku pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Osnovna djelatnost orkestra je ciklus od pet koncerata u sezoni u Koncertnoj dvorani HNK-a u Varaždinu. Uz to Orkestar redovito sudjeluje na Varaždinskim baroknim večerima i nastupa diljem Hrvatske: u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Zadru, Opatiji, Osijeku, Karlovcu, Čakovcu, a gostovao je i u Sloveniji, Njemačkoj, Austriji te Bosni i Hercegovini. Orkestar je dobitnik niza nagrada, kao što su Nagrada Ivan Lukačić za najbolju izvedbu i Nagrada Jurica Murai za najbolju interpretaciju što ih dodjeljuju Varaždinske barokne večeri, Nagrada Milka Trnina HDGU-a te Plaketa Grada Varaždina. Za nastup na Splitskom ljetu 2008. godine Orkestar je dobio Nagradu Judita, a za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama 2007. godine Nagradu Orlando.
Katedrala, 20.00 sati
Zbor Hrvatske radiotelevizije Varaždinski komorni orkestar Valentina Fijačko Kobić, sopran Nina Tarandek, mezzosopran Mislav Lucić, tenor Jurica Jurasić Kapun, bas-bariton Plamena Nikitassova, barokna violina Tomislav Fačini, dirigent
Program: Varaždinski skladateljski krug s kraja XVIII. stoljeća Jan Křtitel Vaňhal Simfonija u c-molu (Bryan c2)
Allegro moderato
Andante
Menuetto
Allegro molto
Ivan Werner Benedictus za alt, dvije violine, bas i orgulje
Jan Křtitel Vaňhal Koncert za violinu i orkestar u B-duru ( Weinmann IIb:B)
Allegro moderato
Adagio
Allegro
Leoplod Ignacije Ebner Misa Solemnis u D-duru za 4 glasa, zbor i orkestar (nova redakcija HMD-a)
Kyrie
Gloria
Credo
Sanctus
Benedictus
Agnus Dei
O izvođaču:
Valentina Fijačko Kobić jedna je od najizrazitijih umjetničkih osobnosti na aktualnoj hrvatskoj opernoj sceni, a podjednako je prisutna i na koncertnom podiju. Njezino sugestivno pjevačko i glumačko umijeće te iznimnu interpretacijsku spontanost jednako dobro poznaju posjetitelji nacionalnih kazališnih kuća u Splitu, Zagrebu, Rijeci i Osijeku, ali i publika svih značajnih glazbenih festivala koji se održavaju u Hrvatskoj. Pjevanje je počela učiti u rodnom gradu, Varaždinu. Studij pjevanja upisala je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirala i magistrirala u razredu Lidije Horvat Dunjko, a usavršavala se u Beču pod pedagoškim vodstvom Olivere Miljaković. Tijekom školovanja sudjelovala je na brojnim hrvatskim i inozemnim natjecanjima, a u dva je navrata osvojila prvu nagradu na Natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa (Dubrovnik, 2001. i 2003.). Tijekom studija nagrađena je Dekanovom nagradom Muzičke akademije i Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu, a kao najuspješnija studentica Odsjeka za pjevanje Muzičke akademije u Zagrebu dobila je nagradu koja nosi ime zaslužne pjevačke pedagoginje Marije Borčić. Spomenutim nagradama valja pribrojiti još dva priznanja: Nagradu Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u godini 2003. te Nagradu Zagrebačke filharmonije i PBZ American Expressa za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2004. godini. Njeni su operni dosezi također zarana prepoznati i potvrđeni trima značajnim strukovnim priznanjima: Nagradom hrvatskog glumišta (2007.), Nagradom Antun Marušić koju joj je dodijelilo Hrvatsko narodno kazalište u Splitu za iznimne uspjehe u sezoni 2007./2008., Nagradom Milka Trnina (2008.). Dobitnica je i godišnje Nagrade Marijana Radev Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 2014. i 2018. za najbolja umjetnička ostvarenja. Za izniman i kreativan stvaralački opus u području glazbene umjetnosti 2019. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnica je Godišnje nagrade Vladimir Nazor za 2020. godinu. Debitirala je 2001. na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu kao Lauretta u operi Gianni Schicchi Giacoma Puccinija. Od rujna 2003. do konca 2006. bila je solistica Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, a od siječnja 2007. do lipnja 2018. godine članica je Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Od lipnja 2018. prvakinja je Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Vrlo često nastupa i na koncertnom podiju surađujući s vodećim hrvatskim dirigentima i simfonijskim ansamblima ostvarujući niz sugestivnih solističkih dionica u stilski vrlo raznolikim vokalno-instrumentalnim partiturama G. B. Pergolesija, W. A. Mozarta, G. Rossinija, G. Verdija, J. W. Morgensterna, R. Straussa, L. Janáčeka, A. Honeggera, B. Brittena i I. Kuljerića. U ulozi Jelene sudjelovala je u snimanju nosača zvuka opere Nikola Šubić Zrinjski, koji je dobitnik diskografske nagrade Porin za najbolji klasični album godine. S orkestrom Bavarskog radija u Münchenu snimila je ulogu Đule u operi Ero s onoga svijeta.
Nina Tarandek glazbeno je obrazovanje započela u Glazbenoj školi u Varaždinu - teoretski smjer i solopjevanje u klasi Darije Hreljanović. Magistrirala je studij opernog pjevanja 2011. godine na Konzervatoriju grada Beča u klasi Julije Conwell i Ute Schwabe te smjer solopjesme i oratorija kod primadone KS Birgid Steinberger. Godine 2006. osvojila je prvu nagradu na Natjecanju Fidelio u Beču te ju je 2018. godine Fachmagazina Opernwelt nominirao u kategoriji pjevačice godine. Kao slobodna umjetnica 2022. gostovala je na Tirolskom festivalu u Erlu u ulozi Beppe u operi L’Amico Fritz P. Mascagnija te kao Waltraute u Wagnerovoj operi Walküre. Tamo je gostovala i 2021. godine na uskrsnom koncertu u Bachovoj Pasiji po Mateju u kooprodukciji s austrijskom nacionalnom televizijom ORF. Ove, 2022. godine izlazi i njezin CD s cjelokupnim opusom od 57 pjesama talijanskog skladatelja Franca Alfana u suradnji s izdavačkom kućom Basstille musique i radiotelevizijom Deutschlandfunk Kultur. Do 2020. godine bila je članica ansambla ugledne Opere u Frankfurtu gdje je s velikim uspjehom pjevala niz važnih uloga, kao što su Cherubino (Figarov pir), Angelina (La Cenerentola), Sesto (Giulio Cesare), Dorabella (Cosi fan tutte), Waltraute (Walküre), Zerlina (Don Giovanni), Tebaldo (Don Carlo), Flora (Traviata), Wirtstochter (Die Königskinder), Kate (Owen Wingrave). Veliki uspjeh ostvarila je u ulozi Cherubina (Figarov pir) na ljetnom festivalu Opere Klosterneuburg te istom ulogom uz maestra Rubena Dubrovskog u Theatru Darmstadt. Godine 2012. debitirala je u Semperoperi u Dresdenu u ulozi Didone (Didona i Eneja) te na ljetnom festivalu St. Margarethen u ulozi Mercédès (Carmen). Ostali angažmani vode je u Theater Freiburg gdje je pjevala ulogu Sesta, u Gradsku operu u Vilniusu te u Teatro Teresa Carrano u Caracasu gdje je nastupila s Orkestrom Simon Bolivar u ulozi Dorabelle. Na festivalu Cantiere Internationale d´Arte u Montepulciano je 2010. godine pjevala iznimno zahtjevnu glavnu ulogu (La Malaspina) u operi Luci mie traditrici suvremenog skladatelja Salvatorea Sciarrina, a videosnimka u izdanju Euro Artsa i CD u izdanju Stradivariusa u prodaji je diljem svijeta. Već je i u vrijeme studija pjevala iznimno zahtjevnu glavnu ulogu u operi Mae Mona C. Ehrenfellnera, koju je skladatelj posvetio upravo njoj, a koju je izvela na svjetskoj praizvedbi u Musikwerkstadtu u Beču. Slijedio je debitantski nastup u poznatom Theater an der Wien u operi Der Prinz von Homburg uz maestra Marca Albrechta i redatelja Christofa Loya.
Od brojnih koncertnih nastupa diljem Europe ističe se nastup s hr-Sinfonieorchesterom na tradicionalnom Novogodišnjem koncertu u Wiesbadener Kurhausu, recital pjesama u Abu Dhabiju, nacionalna turneja uz Landesjugendorchester NRW s Verdijevim Requiemom, uloga Anne Kennedy u koncertnoj produkciji Marie Stuarde u Alte Operi Frankfurt, nastup sa Salzburger Mozarteum Orkestrom pod vodstvom Leopolda Hagera u Mozartovoj Misi u c-molu te 9. Beethovenovoj simfonijoj na Festivalu De Musica Religiosa de Cuenca u Španjolskoj, koncertna turneja s bečkim filharmoničarima po najvećim gradovima Kine, operni gala koncert Tribute to Jarmila Novotna u Rudolfinumu (Prag) s Češkim radijskim simfonijskim orkestrom te operni gala koncert sa Zagrebačkim simfonijskim orkestrom i dirigentom Pavlom Dešpaljem. Tu je i koncertna izvedba opere Lukava lisica koja ju vodi na gostovanje u münchenski Gasteig s BR- Sinfonieorchesterom pod ravnanjem maestra Franza Welser-Mösta, zatim gostovanje na Kasselskim glazbenim danima, nastup u Koncertnoj dvorani Radiotelevizije Hessen gdje je pjevala Wagnerove Wesendonk Lieder uz pratnju Frankfurtskog gudačkog seksteta, nastup u Musikvereinu u Beču gdje je, uz pratnju ansambla bečkih filharmoničara Wiener Virtuozen, sudjelovala u izvedbi Pergolesijeve Stabat Mater.
Mislav Lucić osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Varaždinu. U srednjoj glazbenoj školi pohađao je dva glavna predmeta – pjevanje u klasi Darije Hreljanović i orgulje u klasi Natalije Imbrišak. Godine 2020. upisao je studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Tomislava Mužeka. Tijekom svog glazbenog života bio je član mnogih vokalnih ansambala s kojima je izvodio brojna kapitalna djela europske glazbene baštine te ostvario brojne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu. U četiri navrata sudjelovao je i na Ljetnoj školi barokne glazbe i plesa Æstas Musica kod profesoricâ Catherine Denley i Julije Gooding, a pod umjetničkim vodstvom Laurencea Cummingsa i Andreasa Helma. Od dosadašnjih studentskih projekata svakako se kao zapažena ističe uloga Evanđelista u izvedbi Muke po Marku J. S. Bacha (2021.) te tenorska solodionica u izvedbi kantate Carmina burana C. Orffa u sklopu proslave 100. godišnjice djelovanja Muzičke akademije u Zagrebu (2022.). Od 2017. do 2021. godine obnašao je službu drugog orguljaša varaždinske katedrale. Od sezone 2021./2022. redovito surađuje sa Zborom Hrvatske radiotelevizije u svojstvu vanjskog suradnika.
Jurica Jurasić Kapun, bariton koji se kao vokalni solist iskazao na gotovo svim frontama klasične glazbe, završio je studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Vlatke Oršanić. Prije studija u Zagrebu proveo je godinu dana na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Grazu učeći pjevanje u klasi Ulfa Bästleina. Izvan okvira formalnog obrazovanja usavršavao se na međunarodnim majstorskim radionicama kod vrhunskih glazbenika kao što su Krešimir Stražanac, Marius Vlad, Melanie Diener, Thomas Hampson i drugi. Tijekom svog glazbenog obrazovanja osvojio je dvije nagrade na pjevačkim natjecanjima: prvu nagradu na državnom natjecanju HDGPP-a u disciplini pjevanje i drugu nagradu na 23. međunarodnom pjevačkom natjecanju Mikuláš Schneider-Trnavský u Slovačkoj. Usto, dobitnik je Dekanove nagrade na Muzičkoj akademiji te je trostruki dobitnik Rektorove nagrade na Sveučilištu u Zagrebu. Tijekom studija ostvario je prve značajne scenske nastupe u okviru studentskih, ali i profesionalnih produkcija i to na kazališnim daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Muzičke akademije Zagreb i Zagrebačkog kazališta Komedija u ulogama kao što su Guglielmo (W. A. Mozart: Così fan tutte), Pandolfe (J. Massenet: Cendrillon), Le Dancaïre (G. Bizet: Carmen) i druge. Istaknuo se i kao koncertni izvođač uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar Muzičke akademije, Tamburaški orkestar HRT-a, Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Stuttgartsku filharmoniju i druge ansamble, pri čemu je ostvario uspješnu suradnju i s hrvatskim i stranim dirigentima. Kao solist ostvario je niz uspješnih koncertnih suradnji u vlastitoj organizaciji uz potpore Međimurske i Zagrebačke županije te na ciklusu koncerata Cristoforium, 54. Tribini Darko Lukić i Festivalu komorne glazbe Čakovec. Nastupio je i u opernim produkcijama na Muzičkom biennalu Zagreb, Splitskom ljetu i opernom festivalu u Savonlinni u Finskoj (Savonlinnan oopperajuhlat), jednom od najstarijih opernih festivala na svijetu.
Telos violinistice Plamene Nikitassove počiva na njezinom bavljenju violinskim repertoarom razdoblja baroka, klasicizma i romantizma. Cilj joj je baviti se izvođenjem djela od sedamnaestog do devetnaestog stoljeća na temelju proučavanja izvorne teorijske građe i istraživanja izvodilačkih praksi tih razdoblja. Na Visokoj školi za glazbu u Ženevi i u Beču studirala je klasičnu violinu i, nakon što je u Ženevi 1999. s odličnim uspjehom i Premier Prix de Virtuosité diplomirala i stekla solističku diplomu, posvetila se koncertnoj karijeri usmjerenoj na romantički repertoar. Iste godine dobila je prestižnu nagradu Fondacije Leenaards u Lausanni. Nakon susreta s violinistom Jaapom Schröderom (Amsterdam), okrenula se ranoj glazbi i 2005. završila studij renesansne i barokne violine kod Chiare Banchini na Scholi Cantorum Basiliensis. Od tada je koncerti i projekti snimanja odvode na najprestižnije evropske pozornice. Njezini nosači zvuka – Violinske sonate Carla Zuccarija (2012., Diapason d'Or Découverte), Violinske sonate Gasparda Fritza, 1747 (2014.), The Violin's Delight – A Garden of Pleasure (2017., Diapason 5), Beethoven, Debussy i Ravel (2016.), Mozart i njegovi suvremenici (2018.) i Sonate Johanna Sebastiana Bacha (2021.) - u čemu su joj pomogli i suradnici - Jörg-Andreas Bötticher, Dirk Börner (čembalo), Rudolf Lutz i Aline Zylberajch (klavir) – donijeli su joj najviše pohvale u međunarodnom tisku. Njen solistički CD Sonate za violinu solo sa suitama Johanna Paula von Westhoffa nagrađen je nagradom Diapason d’Or u travnju 2020. i uvršten na popis najboljih nagrada njemačke glazbene kritike u kolovozu iste godine. Ovim izdanjem ona pokazuje svoje poseb, ano zanimanje za povijesni stil sviranja violine koji se danas rijetko prakticira u kojem se instrument drži nisko na prsima. Njena je aktivnost koncertne majstorice i voditeljice ansambla bogato dokumentirana u radu s raznim europskim orkestrima, kao što su J. S. Bach-Stiftung iz St. Gallena, Freiburški barokni orkestar ili La Cetra iz Basela. Godine 2020. u Baselu je osnovala ciklus komorne glazbe Im Wandel der Zeit radi predstavljanja poznatih i nepoznatih skladbi osamnaestog i devetnaestog stoljeća u njihovom izvornom stilsko-estetičkom kontekstu na instrumentima ugođenim za izvedbu u starim ljestvicama.
Tomislav Fačini (Zagreb, 1975.) studij dirigiranja završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu cum laude. Iste godine osvojio je drugu i posebnu nagradu na Međunarodnom natjecanju dirigenata Antonio Pedrotti u Trentu. Nakon nastavka školovanja u Milanu na Accademia Hans Swarowsky i Hochschule für Musik u Karlsruheu, zapošljava se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je danas redoviti profesor. Uz simfonijske koncerte ostvario je niz opernih premijera u Zagrebu, Sarajevu, Varaždinu, Dubrovniku i Rijeci (Verdi, Puccini, Salieri, Zajc, Bizet, Pergolesi, Purcell). Čest je gost Muzičkog biennala Zagreb i promotor suvremene glazbe. Od 2005. do 2009. godine ravnao je zadarskim Glazbenim večerima u Sv. Donatu. Uz česte nastupe na Dubrovačkim ljetnim igrama, ravnao je i otvaranjem Igara 2003. i 2013. godine; od 2018. je pomoćnik za glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara. Od 2004. do 2009. godine bio je šef-dirigent Orkestra Hrvatske vojske s kojim je ostvario više simfonijskih i komornih koncerata. Surađivao je s gotovo svim domaćim i mnogim inozemnim ansamblima te snimao nosače zvuka i trajne snimke sa simfonijskim orkestrima RTV Slovenije i HRT-a. Od 1993. do 2008. dirigent je Oratorijskog zbora crkve sv. Marka u Zagrebu, a od 2004. vodi vokalni ansambl Antiphonus. Od 2014. do 2017. bio je glavni dirigent Dubrovačkoga simfonijskog orkestra. Od sezone 2017./2018. je šef-dirigent Zbora HRT-a. Dobitnik je Nagrade Jurica Murai za najbolju umjetničku interpretaciju na 51. Varaždinskim baroknim večerima za koncert na čijem su programu bile Missa Papae Marcelli G. P. da Palestrine i instrumentalne diminucije talijanskih skladatelja, na kojemu su nastupili i Zbor HRT-a te violinistica Ana Vasić.
Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je 1941. godine za potrebe tadašnjeg radijskog programa. Djelujući najprije kao komorni ansambl, s vremenom je prerastao u prvi veliki profesionalni zbor u Hrvatskoj. Od samih početaka Zbor HRT-a, koji taj naziv nosi od 1991. godine, nastupa i samostalno i uz Simfonijski orkestar. Zbor je prvi put javno nastupio 8. rujna 1942. godine u zagrebačkoj katedrali uz tadašnji Orkestar krugovalne postaje. Bio je to ujedno prvi javni koncert ansambala radiostanice, a dirigirao je Lovro pl. Matačić. Koncert s gotovo istim programom održali su i deset dana poslije u Hrvatskom glazbenom zavodu. I prvi samostalni javni koncert Zbor je održao u Hrvatskom glazbenom zavodu 30. siječnja 1943. godine. U prvim godinama djelovanja repertoar Zbora oblikovali su dirigenti Mladen Pozajić, Dragan Gürtl i Boris Papandopulo, a potom su taj put nastavili šefovi dirigenti Sergije Rainis, Slavko Zlatić, Vladimir Kranjčević i Igor Kuljerić, čije je stvaralaštvo i dugogodišnje vodstvo ostavilo snažan trag i čije su skladbe danas trajni dio repertoara Zbora, te Tonči Bilić. Upravo na poticaj Tončija Bilića 1998. godine pokrenut je samostalni pretplatnički ciklus Sfumato, u sklopu kojega su premijerno predstavljene brojne skladbe hrvatskih autora i antologijski zborski opusi svjetske baštine. Također je na inicijativu maestra Bilića, Zbor HRT-a primljen 2016. u asocijaciju najuglednijih europskih komornih zborova Tenso. Izvodeći širok repertoar, u rasponu od renesansne do suvremene glazbe, a cappella i uz instrumentalnu pratnju, iskazuje izuzetnu svestranost, koja mu je donijela gostovanja širom Europe (Rim, Moskva, Salzburg, Milano, Pariz, Venecija, Berlin, Beč, München) te suradnju s nizom istaknutih dirigenata 20. i 21. stoljeća, među kojima su Lovro pl. Matačić, Milan Horvat, Pavle Dešpalj, Nikša Bareza, Vladimir Kranjčević, Claudio Abbado, Lorin Maazel, Igor Markevič, Valerij Poljanski, Niels Schweckendiek, Martina Batič, te s mnogim solistima svjetskoga glasa. Zbor HRT-a dobitnik je Diplome Milka Trnina Hrvatskog društva glazbeni umjetnika za izuzetne umjetničke dosege u 2004. godini na temelju izvedbe Hrvatske mise Borisa Papandopula, te niza diskografskih nagrada Porin.
Od sezone 2017./2018. na čelu Zbora kao šef-dirigent je maestro Tomislav Fačini.
Varaždinski komorni orkestar nastavlja višegodišnju tradiciju komornog i orkestralnog muziciranja u Varaždinu, osobito jaku pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Osnovna djelatnost orkestra je ciklus od pet koncerata u sezoni u Koncertnoj dvorani HNK-a u Varaždinu. Uz to Orkestar redovito sudjeluje na Varaždinskim baroknim večerima i nastupa diljem Hrvatske: u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Zadru, Opatiji, Osijeku, Karlovcu, Čakovcu, a gostovao je i u Sloveniji, Njemačkoj, Austriji te Bosni i Hercegovini. Orkestar je dobitnik niza nagrada, kao što su Nagrada Ivan Lukačić za najbolju izvedbu i Nagrada Jurica Murai za najbolju interpretaciju što ih dodjeljuju Varaždinske barokne večeri, Nagrada Milka Trnina HDGU-a te Plaketa Grada Varaždina. Za nastup na Splitskom ljetu 2008. godine Orkestar je dobio Nagradu Judita, a za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama 2007. godine Nagradu Orlando.